Socijalno-kognitivni%20pristupi%20licnosti

1
Socijalno-kognitivni pristupi licnosti
2
Kljucne pretpostavke 1. osoba, okolina i
ponašanje reciprocno utjecu jedno na drugo
(princip reciprocnog determinizma)
3
(No Transcript)
4
2. ljudi imaju kognitivne sposobnosti koje im
omogucavaju svjesno simbolicko reprezentiranje
dogadaja i vlastite licnosti, te djelovanje na
svoj vlastiti razvoj
5
Za razliku od zastupnika crta licnosti koji
smatraju da internalne dispozicije dovode do
dosljednosti u ponašanju kroz razlicite
situacije, socijalno kognitivni teoreticari
naglašavaju da je ponašanje varijabilno, odnosno
da se pojedinac ponaša u skladu s promjenama u
okolini.
6
(No Transcript)
7
Fleksibilno ponašanje moguce je prije svega zato
što ljudi posjeduju skup razlicitih mentalnih
sposobnosti, kao što su mogucnost simbolizacije,
predvidanja, ucenja na osnovi izravnog i
neizravnog iskustva, samoregulacije ponašanja i
procjene vlastitih sposobnosti (Williams i
Cervone, 1998).
8
Zbog toga su unutar socijalno kognitivne teorije
osnovne jedinice istraživanja kognitivni i
afektivni procesi koji u interakciji sa
situacijskim faktorima determiniraju ponašanje,
motivacijski procesi koji posreduju socijalno
ponašanje, te kognitivne strukture koje se nalaze
u osnovi ljudskih kompetencija, vrijednosti i
pravila ponašanja.
9
(No Transcript)
10
Za socijalno kognitivnu teoriju temeljna je
ljudska mentalna sposobnost mogucnost korištenja
simbola. Ljudi mogu mentalno predstaviti
razlicite prošle, te moguce i nemoguce buduce
dogadaje. Osim toga, oni mogu manipulirati tim
simbolickim reprezentacijama na vrlo razlicite
nacine s ciljem prilagodavanja okolinskim
zahtjevima. Na osnovi ishoda prošlih ponašanja
reguliraju svoja buduca ponašanja, mentalno
predstavljaju buduce situacije, alternativne
oblike svojih ponašanja i njihove vjerojatne
ishode. Ponašanje pojedinca vodeno je
ocekivanjima ili predvidenim posljedicama, a ne
samo neposrednim posljedicama.
11
Druga važna ljudska sposobnost je sposobnost
ucenja. Ljudi su sposobni uciti iz svojih
iskustava, odnosno na osnovi posljedica svojih
ponašanja. Medutim, zagovornici socijalno
kognitivnog pristupa posebno naglašavaju važnost
tzv. opservacijskog ucenja. Najveci dio onoga što
znamo naucili smo opažanjem svijeta oko nas, a ne
na osnovi vlastitog iskustva.
12
Ljudi takoder imaju sposobnost reguliranja svoga
ponašanja. Oni planiraju tijek svojih ponašanja
prema udaljenim ciljevima, procjenjuju u kojem su
ih stupnju ostvarili i prilagodavaju svoja
ponašanja u skladu s razlikom izmedu svojih
standarda i onoga što su ostvarili (Carver i
Scheier, 1990). Ciljevi koje nastojimo ostvariti
funkcioniraju kao internalni standardi koji nam
omogucavaju evaluaciju vlastitog ponašanja i
ponašanja drugih ljudi i cine osnovu za
ocekivanje potkrepljenja od drugih i sebe
(Bandura, 1989). Socijalno-kognitivna teorija
naglašava i kompetencije ili vještine koje
pojedinac posjeduje. Od posebnog su znacaja
kognitivne kompetencije, odnosno sposobnosti
rješavanja problema i suocavanja s njima. Sadržaj
tih kompetencija nisu samo ponašajne vještine
rješavanja problema, nego i nacini razmišljanja
osobe o životnim problemima.
13
Socijalno kognitivno socijalni pristup licnosti
usmjeren je na kognitivne procese i strukture
koje leže u osnovi individualnih razlika u
licnosti, mišljenju, procjenjivanju, emocijama,
socijalnom ponašanju, itd. i snažno pociva na
dostignucima suvremene kognitivne psihologije.
14

• Zajednicke teme u socijalno kognitivnim
  pristupima licnosti
• Kognitivno usmjerenje - naglasak je na mentalnim
  procesima kao osnovnoj eksplanatornoj vezi za
  razumijevanje kako razliciti ljudi procesiraju
  informacije koje su im osobno važne.
• Socijalno-interpersonalno usmjerenje -
  usmjerenost prema uzorcima socijalnog ponašanja i
  interpersonalnih aspekata života. Socijalno se
  ponašanje nastoji zahvatiti u realnom kontekstu.
• Bihevioralno usmjerenje - nastoji se razumijeti
  ne samo što ljudi percipiraju i kako procesiraju
  socijalne informacije, nego i zašto ljudi cine to
  što cine.
• Usmjerenost na ljudske potencijale - mnogi
  istraživaci unutar ove perspektive nastoje
  ispitati mogucnosti povecanja ponašajnih opcija i
  mogucnosti koje su pojedincu na raspolaganju.
• Aktivni organizam reciprocni interakcionizam -
  pojedinac aktivno kreira svoj svijet, kao što i
  svijet kreira njega. Odnos izmedu pojedinca i
  okoline je uzajamno kontinuirani interaktivni
  proces, reciprocni interakcionizam.

15
6. Usmjerenost na samoregulaciju - socijalno
ponašanje vodeno je ogromnim socijalnim znanjem
kojeg pojedinac stjece tijekom života, posebno o
ponašanju drugih ljudi. Postoji kontinuirana
internalna samoevaluacija koja pociva na
usporedbi s drugim osobama i koja utjece na
pojedincevu percipiranu samoefikasnost i
ponašanje. 7. Usmjerenost na procesiranje
socijalnih informacija - organizam je aktivni
procesor i generator socijalnih akcija, tako da
se nastoji ispitati što pri tome ljudi cine,
ukljucujuci i mentalne aktivnosti, umjesto da se
nastoje utvrditi globalni motivi, dispozicije ili
crte licnosti koje posjeduju. 8. Koherentnost i
diskrimininativnost usmjerenost na jedinstvenost
svakog pojedinca - kognitivni pristup nasuprot
pristupa koji pociva na crtama licnosti, smatra
da ce se osoba ponašati konzistentno kroz
situacije u onoj mjeri u kojoj slicno ponašanje
vodi ili se ocekuje da vodi do slicnih
posljedica, odnosno ako se situacije percipiraju
funkcionalno ekvivalentne. 9. Usmjerenost na
cinjenje, trenutno socijalno ponašanje i
kognitivnu aktivnost - mjerenje licnosti unutar
kognitivnog pristupa pokušava utvrditi uzorak
onoga što pojedinac cini i misli u odnosu na
uvjete u kojima se nalazi.
16
Tablica 1. Medijacijski mehanizmi u socijalno
kognitivnim teorijama
17
Percipirana samoefikasnost -Odnosi se na
percipiranu sposobnost djelovanja u specificnim
situacijama, odnosno na procjenu koliko efikasno
možemo djelovati u odredenom kontekstu i koliko
efikasno možemo koristiti svoje kognitivne
resurse (Williams i Cervone, 1998). -Tocna ili
malo precijenjena percepcija vlastitih
sposobnosti omogucava nam izbor ciljeva koji su
nam izazovni ali dostižni i cije ostvarenje
dovodi do osjecaja zadovoljstva, što dugorocno
ima pozitivne ucinke na razvoj licnosti (Cervone,
2000). -Percipirana samoefikasnost utjece na to
koje cemo aktivnosti poduzeti, koliko cemo napora
u njih uložiti i koliko cemo ustrajati u njima.
18
-Percipirana samoefikasnost nije generalizirana
dispozicija licnosti nego procjena vlastitih
sposobnosti za uspješno djelovanje unutar nekog
specificnog podrucja. Ljudi obicno imaju visoku
percepciju vlastite efikasnosti za neka podrucja
i nisku za neka druga. -Ljudi mogu imati
generalizirani osjecaj samoefikasnosti kroz
cijeli niz aktivnosti koje doživljavaju
funkcionalno povezanima, a osim toga prethodna
uspješnost takoder može dovesti do
generaliziranog osjecaja samoefikasnosti
(Williams i Cervone, 1998).
19

• Izvori samoefikasnosti
• Uspješnost u prethodnim aktivnostima najvažniji
  je izvor informacija o vlastitoj efikasnosti.
  Osobnim iskustvom pojedinac stjece najviše
  informacija o vlastitim prednostima i
  kompetencijama, kao i o vlastitim slabostima i
  ogranicenjima. Uspješnost u prethodnim
  aktivnostima i percipirana samoefikasnost
  reciprocno su povezane.
• Opažanje ponašanja drugih osoba omogucava nam da
  vidimo uspjehe i neuspjehe drugih, da
  procjenjujemo sebe u odnosu na njih, te da u
  skladu s tim informacijama razvijamo vjerovanja o
  vlastitoj efikasnosti. Ova neizravna iskustva
  posebno su nam važna onda kada nemamo izravnog
  iskustva na temelju kojeg bi procjenili vlastitu
  efikasnost i onda kada ono sadrži kontradiktorne
  ili nejasne informacije o našim sposobnostima.
• Subjektivna emocionalna stanja koja doživljavamo
  u specificnim situacijama takoder nam pružaju
  informacije o percipiranoj samoefikasnosti. Npr.
  ucestali osjecaji prijetnje i straha povezani s
  potencijalnim neuspjehom mogu negativno djelovati
  na samoefikasnost, dok osjecaj radosti zbog
  predvidanja uspjeha može djelovati pozitivno.

20

• Slicno je i s percepcijom vlastitog fiziološkog
  uzbudenja. Ponekad ljudi svoje povecano
  fiziološko uzbudenje interpretiraju kao znak da
  se ne mogu nositi sa situacijom, a sposobnost
  smirivanja vlastitog uzbudenja doživljavaju kao
  znak da su u mogucnosti udovoljiti zahtjevima
  situacije.
• Emocionalna stanja i fiziološko uzbudenje
  relativno su slabi izvori informacija o
  samoefikasnosti jer nam malo govore o tome hocemo
  li u nekoj situaciji biti uspješni ili necemo, a
  slicno je i sa stavovima i vjerovanjima koja
  drugi ljudi imaju o našim sposobnostima.
• Samoefikasnost se najcešce mjeri
  situacijski specificnim mjerama, medutim,
  konstruiran je i veci broj upitnika za mjerenje
  generalizirane samoefikasnosti.

21

• Skala opce samoefikasnosti (General Self-Efficacy
  Scale, GSE, Jerusalem i Schwarzer, 1986)
• Uvijek uspijevam riješiti teške probleme ako se
  dovoljno potrudim.
• Ako mi se netko suprotstavi, mogu naci nacina da
  dobijem ono što želim.
• Lako mi je držati se svojih zadataka i postici
  svoje ciljeve.
• Uvjerena sam da mogu efikasno djelovati u
  neocekivanim situacijama.
• Zahvaljujuci svojim sposobnostima, znam kako
  postupati s nepredvidljivim situacijama.
• Mogu riješiti vecinu problema ako uložim potreban
  trud.
• Mogu ostati mirna pri susretu s teškocama jer se
  mogu osloniti na svoje sposobnosti suocavanja s
  njima.
• Ako se nadem pred problemom, obicno mogu naci
  nekoliko rješenja.
• Kada imam neki problem obicno mogu smisliti što
  treba uciniti.
• Bez obzira što mi se preprijeci na putu, obicno
  sam to sposobna riješiti.