REDOVNICKI ODGOJITELJI PRED MNOGOVRSNIM IZAZOVIMA SUVREMENOSTI

1
REDOVNICKI ODGOJITELJI PRED MNOGOVRSNIM IZAZOVIMA
SUVREMENOSTI 

• P. Mijo Nikic, SJ

2
Uvod

• Izazovi suvremenog društva su mnogobrojni i
  mnogovrsni. Ideologija koja danas dominira
  svijetom protivna je Evandelju.
• U suvremenom društvu u kojem i mi živimo vlada
  diktatura relativnoga, kako nedavno rece novi
  papa Klement XVI. Bog i njegov plan sa svijetom
  sve više se potiskuje iz javnog života, a u prvi
  plan dolazi covjek, odnosno njegove sebicne
  želje, njegov emocionalni ego.
• Taj duh koji prožima moderno društvo prožima
  takoder i redovnicke kandidate i to njihovi
  odgojitelji moraju imati na pameti.

3
1. Odgoj za objektivne vrijednosti

• Glavna oznaka postmodernog društva u kojem živimo
  je relativiziranje apsolutnog i apsolutiziranje
  relativnoga. Drugim rijecima negiraju se
  objektivne vrijednosti i stvara se takvo duhovno
  ozracje u kojem svatko sam sebi stvara ljestvicu
  vrednota prema svojim sebicnim željama i
  afektivnim prosudbama. Ponavlja se napast kojoj
  su podlegli Adam i Eva kad su zaželjeli da oni
  umjesto Boga odlucuju što je dobro, a što je zlo.
  
• Sa stabla spoznaje dobra i zla, da niste jeli.
  A oni su ipak jeli. A znamo i dokle su nas
  doveli. Filozofija i psihologija Novog doba ide
  još dalje od napasti kojoj su podlegli prvi
  ljudi. Njima je Sotona govorio bit cete kao
  bogovi, a promicatelji Newageovske ideologije
  govore vi vec jeste bogovi, samo to ne znate.

4

• Nasuprot nauku New Agea da je u dubini ljudske
  egzistencije sam Bog i da je u konacnici covjek
  Bog, kršcanstvo naucava da je covjek ranjen
  grijehom, da iz njegova srca izlazi svako zlo (Mk
  7,22-23) i da prema tome, covjek treba istinsko
  obracenje i vjerodostojnog Spasitelja
  posrednika izmedu Boga i ljudi, kako bi se
  stvarno mogao približiti Bogu i biti sretan.
• Religijskim idejama koje se protive kršcanskoj
  vjeri zaraženi su pojedini mladi ljudi koji
  dolaze u redovnicki život. Oni nisu ni svjesni
  kako su prožeti idejama koje su veoma protivne
  idealu koji žele slijediti.
• Odgojitelji to moraju imati na pameti i cešce
  suocavati mlade kandidate za redovništvo s
  njihovom životnom filozofijom koje nisu posve
  svjesni, a koja je protivna Evandelju.
•  

5
2. Ostvariti sebe ili ostvariti plan Božji sa
mnom

• Takozvana humanisticka psihologija koja danas
  dominira na vecini fakulteta odnosno sveucilišta
  i koja je na prvi pogled zavodljiva jer lijepo
  zvuci, u biti propagira samo-ostvarenje osobe,
  ali ne prema planu koji Bog ima, nego prema planu
  koji sama osoba sebi zamisli. Ostvariti sebe jest
  ideal prema kojem treba težiti. To je takoder
  volja Božja za svakog covjeka da postane
  ostvarena osoba, da ne ostane torzo, nego da dode
  do punine Kristove, kako piše sveti Pavao u
  jednoj svojoj poslanici. Prema tome i redovnici
  su pozvani da rade na ostvarenju sebe, da postanu
  izgradene, zrele, ostvarene osobe. Medutim, da bi
  to mogli postici, da bismo se što više približili
  ideali savršenosti na koji smo pozvani, treba
  slijediti plan koji Bog ima sa svakim od nas, a
  ne slijepo slijediti želje svoga sebicnog srca,
  svojih neodgojenih emocija, svojih predrasuda ili
  cak svojih patoloških tendencija prisutnih u
  podsvijesti.

6
(2. Ostvariti sebe ili ostvariti plan Božji sa
mnom)

• Mlade ljude koji dodu u redovnicki život treba
  poticati na rad oko ostvarenja sebe i svojih
  ideala, ali neka to ostvaruju na nacin kako je to
  Bog, ne covjek, zamislio. Za to je potrebno dobro
  poznavati kršcansku antropologiju.

7
3. Odgoj za afektivnu zrelost

• Prema ozbiljnim statistickim istraživanjima, 80
  je afektivno nezrelih osoba u populaciji prema
  Gausovoj krivulji. Afektivno nezrela osoba se
  ravna prema subjektivnoj afektivnoj procjeni
  stvarnosti. To znaci kao istinu prihvaca samo ono
  što se njoj svida i što njoj koristi. Afektivno
  zrela osoba poštuje objektivne vrijednosti i
  pravo druge osobe.
• Afektivna zrelost je sposobnost osobe da svoje
  osjecaje i cjelokupni svoj afektivni svijet
  razborito živi i izražava podložeci ga razumskom
  dijelu svoje osobnosti i koristeci ga za
  ostvarenje svojih ideala, a ne samo za
  zadovoljavanje svojih potreba. Takva zrelost je
  rezultat višegodišnjeg sazrijevanja, odnosno
  upoznavanja i prihvacanja sebe i ostale
  stvarnosti. Radi si o jednom procesu koji traje
  citav život. Dokle god je covjek živ, on može
  biti još zreliji, još slobodniji, još
  ostvareniji.

8
(3. Odgoj za afektivnu zrelost)

• Afektivno zrela osoba jest ona koja je uspjela na
  jedan zreo nacin ujediniti svoju pamet i svoje
  srce kako bi mogla živjeti istinske objektivne
  vrijednosti i preko njih, osmišljujuci svoj
  život, ostvariti sebe.
• "Osjecajna zrelost znaci ravnotežu izmedu razuma
  i osjecaja, skladnost izmedu hladnoce glave i
  topline srca, što daje ispravnost i dobrotu,
  ukratko, puninu života

9
(3. Odgoj za afektivnu zrelost)

• Dok razumska sposobnost pomaže covjeku da
  stvarnost doživi objektivno, da je na neki nacin
  razdijeli i na vani izrazi, dotle afektivna
  sposobnost teži da ujedini, poveže i na neki
  nacin stvarnost "priveže" uz srce, uz naše
  najdublje "ja". Na podrucju afektivnosti dogada
  se istinski susret ili ranjavanje druge osobe,
  grubo manipuliranje ili nesebicna ljubav izražena
  kroz velikodušno služenje. Imajuci na pameti
  takvu ulogu i znacenje ljudske afektivnosti za
  cjelokupni osobni život pojedinca, ocito je da
  onaj koji želi u svom životu nešto veliko
  postici, koji želi ostvariti svoje duhovno
  zvanje, mora najprije dozreti u svojoj
  afektivnosti

10
(3. Odgoj za afektivnu zrelost)

• Osobe koje su u tome dobro uspjele, imale bi,
  prema R.W. Menningeru slijedece oznake, bolje
  receno sposobnosti
•   1) Sposobnost u teškoj nevolji pravilno
  postupati.
• 2) Hrabro podnositi udarce života.
• 3) Sposobnost promijeniti se, u smislu
  poboljšati se.
• 4) Pametno postupati pod pritiskom i strahom.
• 5) Radije davati nego primati.
• 6. Znati se s bližnjim slagati.
• 7. Prihvacati križeve koje život donosi.
•  

11
Proces donošenja odluke

• 1)       PERCEPCIJA
• 2)       AFEKTIVNA MEMORIJA
• 3)       AFEKTIVNA PROCJENA temelji se na
  kriteriju "što se meni svida ovdje i sada",
  sebicna je i subjektivna istinu prilagoduje
  sebi, tj. iskrivljuje.
• 4)   EMOCIJE - unutarnji pokret, težnja prema
  djelovanju ili prema bijegu od neke opasnosti.
• 5)   ODLUKA - DJELOVANJE odluka donesena na
  ovoj razini, vlastita je djeci i nezrelim
  osobama.
• 6)  RACIONALNA PROCJENA ravna se prema
  kriteriju "što je važno u sebi svugdje i
  svagda". 7)     EMOCIJE PROCIŠCENE.
• 8)     DJELOVANJE koje je doneseno nakon
  procišcenih emocija u skladu je s dostojanstvom
  ljudske naravi.

12
4. Odgoj za život u istini

• Veliki problem i izazov za redovnickog
  odgojitelja su kandidati koji su naucili da u
  životu bolje prolaze ako dobro odglume neku ulogu
  koja im trenutno odgovara, nego li da budu
  iskreni i da zbog toga nastradaju.
• Nezrele osobe su dakle sklone živjeti u
  iluzijama, bježati od sebe i stavljati na se
  razne maske. Glavni uzrok stvaranja nesvjesne
  maske, odnosno upotrebe nezrelih obrambenih
  mehanizama jest nedostatak unutarnje sigurnosti.
  Bojimo se priznati istinu o sebi i svojim
  slabostima i ogranicenjima pa se svjesno ili što
  je cešce slucaj, nesvjesno predstavljamo u
  ljepšem svjetlu. Što smo nesigurniji i što smo
  ovisniji o dobrom mišljenju drugih o nama, to
  naša maska postaje sve cvršca i usidrenija. Što
  više zavaravamo sami sebe i živimo lažno, to više
  povecavamo svoju nesigurnost.

13
(4. Odgoj za život u istini)

• . Kad osoba pocne živjeti prema nekom svom
  zamišljenom perfekcionistickom standardu, koji je
  viši od onoga koji joj je sam Bog namijenio, onda
  ce nužno doci u sukob sa samom sobom i past ce u
  napast da pocne glumiti ono što ne može postici,
  a misli da tako mora živjeti. Ima pojedinaca koji
  traže od sebe više nego što sam Bog od njih
  traži. U takvim slucajevima radi se o
  podsvjesnoj, u biti sebicnoj motivaciji u kojoj
  osoba, nastojeci postici svoj zamišljeni
  perfekcionizam, zapravo želi pobjeci od sebe, od
  svoj osjecaja nemoci.

14
(4. Odgoj za život u istini)

• Svi smo mi pozvani na svetost koja se ostvaruje
  po slobodnom i potpunom prednju Bogu iz ljubavi.
  Treba, medutim, razlikovati tu iskrenu težnju za
  svetošcu koju u nama izvodi Duh Sveti kad mu se
  osoba istinski preda, od onog stava
  voluntaristickog perfekcionizma koji misli da sve
  mora i može postici svojim vlastitim silama.
• Nije moguce stalno živjeti u laži, okovan
  nezrelim obrambenim mehanizmima negacije,
  regresije i projekcije. Prije ili kasnije takva
  osoba pukne na psihickoj, tjelesnoj ili što je
  najcešce slucaj na psihosomatskoj razini svoje
  osobnosti.
• Kad um svjesno ili nesvjesno laže, tijelo to
  nastoji ispraviti nekom bolešcu koja se aktivira
  kod onih koji masivno upotrebljavaju nezrele
  obrambene mehanizme.

15
5. Odgoj za slobodu i samostalnost

• Temeljni cilj svakog odgoja, pa tako i
  redovnickog trebao bi biti odgoj za slobodu. To
  znaci nauciti mladog covjeka da bude odgovoran,
  da se u svojoj slobodi odlucuje za ono što je
  dobro, za ono što doprinosi njegovom istinskom
  ostvarenju prema Božjem planu.
• Mladi koji danas dolaze u samostan ljubomorni su
  na svoju slobodu, a nju shvacaju uglavnom kao
  pravo da cine ono što se njima prohtije. Moguce
  je da u redovnicki život zažele doci pravi
  ovisnici. Krivo realizirana sloboda vodi u
  ovisnost. Redovnicki odgojitelji bi trebali
  povjerene mlade ljude odgajati za slobodu u kojoj
  ce oni moci samostalno donositi zrele odluke.

16
(5. Odgoj za slobodu i samostalnost)

• Odgoj za slobodu je nužno potreban da bi redovnik
  mogao ostati vjeran zavjetima koje treba položiti
  i savjesno izvršavati.
• Što osoba postigne veci stupanj slobode, trebalo
  bi joj dati i više samostalnosti.
• Svakako, redovnicki odgojitelji bi se trebali
  cuvati napasti da mlade navežu na se, da sve
  umjesto njih odlucuju i na taj nacin blokiraju
  njihov psihološki i duhovni razvoj.
•  

17
6. Odgoj za zrelu pobožnost

• Pojedini mladi koji se javljaju za redovnicki
  život najvjerojatnije su bili na nekom
  karizmatickom seminaru gdje doživjeli nešto
  lijepo, pa možda i osjetili poziv za duhovno
  zvanje.
• Opasnost je da takvi u redovnickoj zajednici
  traže i prihvacaju samo onaj oblik pobožnosti
  koji se njima svida, gdje se oni mogu emocionalno
  izraziti po svojoj želji.

18

• Na spomenutim karizmatskim seminarima stvori se
  atmosfera pogodna za vjeru, ali takoder pogodna i
  za sugestiju i autosugestiju. U prvi plan dolaze
  emocije puno se pjeva, pleše, daje se oduška
  molitvama u jezicima, kako bi što više
  progovorila covjekova sputana podsvijest u kojoj
  se nalaze potisnuti konflikti, ukliješteni
  afekti, zamrznuti strahovi, drugim rijecima bolne
  psihotraume.
• U ambijentu u kojem se mogu i smiju spontano
  izraziti emocije kroz molitvu, pjevanje,
  plesanje, držanje za ruke i slicno, otvaraju se
  mogucnosti trenutnog rasterecenja potisnutih
  bolnih emocija, a samim tim dolazi i do
  uklanjanja simptoma koji su povezani s potisnutim
  psihotraumama.
• Medutim, to nije definitivno rješenje. Ako se
  osoba bitno ne promijeni, nego i dalje nastavi
  rješavati svoje probleme tako da ih potiskuje,
  simptomi psihosomatskih bolesti opet ce se javiti
  i osoba ce opet biti bolesna.

19

• Pravo, istinsko ozdravljenje dogada se vjerom u
  Svemoguceg Boga koji iznutra mijenja covjeka i
  otvara mu neslucene horizonte slobode i novog
  života. Medutim, vjera kao temeljno povjerenje u
  Boga traži da priznamo istinu o sebi, da se
  spustimo u svoju nemoc, na pravu razinu svoje
  egzistencije i da se tamo susretnemo sa svojim
  ranama, svojim traumama i potisnutom tjeskobom
  koju izaziva osjecaj vlastite nemoci. Tko se
  usudi jedno vrijeme izdržati tu tjeskobu i
  priznati vlastitu nemoc, ima veliku šansu da
  istinski zavapi Bogu i bude uslišan, jer ga Bog
  upravo tamo ceka. Bog nalazi svoj narod kao i
  svakog pojedinca u pustinjskoj jezivoj pustoši
  kako to lijepo rece biblijski pisac.

20

• Za razliku od sugestije i autosugestije koje
  imaju ogranicenu i privremenu moc, prava vjera
  otvara neogranicene mogucnosti covjeku koji svoju
  nadu stavi u Svemoguceg i dobrog Boga. Sve je
  moguce onome koji vjeruje, kaže Isus (Mt 9,23).
• Snaga vjere nadilazi moc sugestije i
  autosugestije jer se u cinu vjere aktiviraju sve
  covjekove sposobnosti njegov razum i srce, misli
  i emocije, tako da citav covjek vjeruje.
• To je istina, vrlo teško postici jer u nama
  postoje svjesne, a još cešce nesvjesne blokade
  vjere. Postoji sumnja koja uništi snagu vjere.

21
7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti

• Danas se za redovnicki život sve više
  prijavljuju mladi ljudi koji su na podrucju svoje
  seksualnosti veoma izranjeni i optereceni, koji
  su vec imali razne heteroseksualne, a neki cak i
  homoseksualne avanture.
• Odgojitelji su u tom slucaju zaista pred velikim
  izazovom što uciniti s njima i kako ih odgajati.
  Prvo treba uvažiti istinu da i takve osobe mogu
  ostvariti svoje redovnicko zvanje, ali pod ovim
  uvjetima.

22
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Potrebno je da dožive istinsko obracenje, da
  radikalno raskrste sa svojom grešnom prošlošcu.
  Nadalje, potrebno je jedno dulje vrijeme
  apstinencije da se vidi da su na tom podrucju
  stekli potrebitu zrelost i da nisu više ovisni o
  seksualnom užitku.
• Kad su u pitanju osobe sklone homoseksualnom
  ponašanju treba biti jako oprezan i skeptican u
  njihovo duhovno zvanje. Velika je opasnost da
  takve osobe nesvjesno zažele uci u redovnicku
  zajednicu gdje ce živjeti s osobama istog spola
  koji ih privlace i na taj nacin stalno biti u
  mogucnosti da zadovoljavaju svoje potrebe
  homoseksualne naravi

23
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Ukoliko se ustanovi da je kandidat prakticirao
  homoseksualne odnose, on nije prikladan za
  redovnicki život, jer bi stalno živio bližoj
  grešnoj prigodi.
• Ako se pak radi samo o homoseksualnoj sklonosti
  koju osoba može kontrolirati, onda bi se takva
  osoba, uz odredene uvjete mogla primiti u
  kandidaturu gdje bi je trebalo provjeravati
  koliko uspijeva mirno živjeti u novom ambijentu.

24
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Ljudska seksualnost je kompleksna stvarnost koju
  nije lako opisati ni dešifrirati njezin govor
  koji se ocituje na svjesnoj i nesvjesnoj razini.
  Ipak, može se reci da u naravi ljudske
  seksualnosti na poseban nacin iskacu dvije glavne
  oznake svudašnjost i plasticnost.
• Zahvaljujuci ovim karakteristikama, simbolizam
  sadržan u ljudskoj spolnosti može izraziti
  emocije i odnose koji nisu nužno seksualne
  naravi.

25
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Svudašnjost seksualnosti znaci da ona prožima
  svaku ljudsku stanicu, prisutna je i u svijesti i
  u podsvijesti, i kao takva može poslužiti da se
  preko nje izraze mnoge druge potrebe, a ne samo
  one koje su povezane sa seksualnošcu. Ljudska
  spolnost, slikovito receno, "oboji" sve
  medu-osobne odnose jer je njezina prisutnost vrlo
  snažna u afektivnom svijetu i životu svake osobe.
  
• Svudašnjost seksualnosti, hoce reci kako se jedan
  problem u bilo kojem podrucju osobe, može vrlo
  lako izraziti kroz seksualnost, koja u toj
  perspektivi izgleda kao velika rijeka koja
  prolazi kroz citavu osobu i tako može primiti sve
  ostale male rijeke ili potoke koji se ulijevaju u
  najbližu veliku rijeku. Male rijeke i potoci u
  ovoj perspektivi simboliziraju ostale konflikte i
  neriješene probleme kojih osoba cesto nije ni
  svjesna.

26
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Plasticnost seksualnosti, kao njezina druga bitna
  znacajka omogucuje da seksualno izražavanje mogne
  biti motivirano stvarima koje nemaju veze sa
  seksualnošcu, nego im ona služi samo kao sredstvo
  izražavanja (kao plastelin koji se može vrlo lako
  po želji oblikovati). Ono što se izvana vidi i
  primjecuje jest seksualna želja ili ponašanje,
  ali korijen takvog ponašanja treba tražiti u
  drugim sferama osobe.

27
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Ono što spomenuta tvrdnja želi izraziti najbolje
  ce se vidjeti u slijedecem primjeru osoba koja
  se boji otvoreno izraziti svoje emocije, posebice
  ako nema hrabrosti izraziti svoju agresivnost na
  prihvatljiv i kontroliran nacin, nego je potisne
  u podsvijest, ona ce, kad se nagomila, postati
  dinamicki vrlo aktivna i tražit ce sebi kanal da
  se izrazi i tako smanji nutarnju napetost.
• Vrlo cesto baš preko seksualnosti (masturbacija,
  spolni cin ili razne vrste perverzija na
  seksualnom podrucju) osoba traži i nalazi nacin i
  priliku da izrazi svoju potisnutu srdžbu,
  neprihvacenu agresivnost i potisnutu želju za
  osvetom.

28
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Psihološka zrelost na podrucju seksualnosti
  sastoji se u tome da osoba postane svjesna svoje
  seksualnosti, da je ne doživljava kao teret, nego
  da je prihvati kao dar Božji, da je kontrolira i
  s vremenom sublimira, tj. njezinu snagu usmjeri
  prema ostvarenju svojih visokih ciljeva i
  plemenitih ideala. To nije lako, ali uz milost
  Božju to se može postici.
• Osoba koja je proživjela afektivno iskustvo
  zaljubljenosti, koja se na emocionalnoj razini
  znala nesebicno otvoriti drugoj osobi,
  prikladnija je za duhovno zvanje i redovnicki
  život od osobe koja je duboko potisnula svoju
  afektivnost te bježala od drugih plašeci se
  vlastitih pozitivnih emocija prema nekoj osobi

29
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Nije nužno da osoba prije nego što ude u
  redovnicki život ima iskustvo zaljubljenosti, ali
  je bolje ako je to prošla. Ako joj se to i u
  redovnickom životu dogodi, ne treba dramatizirati
  stanje, nego joj pomoci da se otvori i o tome
  mogne pricati sa svojim duhovnikom ili nekom
  drugom osobom koja joj može pomoci da sa što
  manje afektivnih ožiljaka prode to lijepo i bolno
  iskustvo zaljubljenosti i tako još više
  psihološki dozrije za zrelo življenje svoga
  redovnickog ideala koji se sastoji u gorljivoj
  zarucnickoj posvemašnjoj ljubavi prema Isusu
  Kristu

30
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• U ljudskoj seksualnosti treba uociti dijalektiku
  želje i užitka. Covjek je, naime, bice koje želi,
  bice želja i težnje necemu ili nekomu. I Bog je
  beskrajna želja koja se ostvaruje i neprestano
  obnavlja u trojstvenom odnosu, a nikad se ne
  iscrpljuje.
• A covjek je Božja slika i stoga želja i težnja
  Drugome. Vec se dojence okrece majci i dojenjem u
  užitku zasicuje svoju želju da bi na koncu
  zaspalo. Seksualni cin je slican proces.
• Muškarac i žena u užitku smiruju svoju želju
  jednoga prema drugome.

31
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Redovnicka osoba ne uklanja želju, ali je ne
  troši u užitku, nego je vodi kulminaciji, punini.
  Samo po sebi to je teško, tako da je navedenu
  stvarnost moguce živjeti ili u nepodnošljivoj
  napetosti ili kao istinski zanos cijelog bica bez
  cisto biološkog osjetilnog užitka.
• Ubiti želju nije poželjno jer bi to znacilo ubiti
  covjeka. Sam Isus potvrduje da je za to potrebna
  Božja snaga.
• To znaci da je posvecena cistoca nadnaravna
  stvarnost koju je moguce živjeti jedino u vjeri u
  Boga i po milosti koja dolazi od Boga. Covjek
  zatvoren u horizontalu, koji misli samo po
  ljudsku, ne može to shvatiti.
• Covjek djevicanstvom nadilazi sebe, vlastitu
  prirodu. Covjekova cežnja je usmjerena Apsolutnom
  i Beskrajnom. Pretjerani užitak kojeg naglašava
  današnji potrošacki mentalitet udaljuje covjeka
  od tog Beskraja. Naprotiv, vodi ga njegovu kraju
  u prezasicenost svime i u ocaj.

32
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Djevicanstvo je tihi protest protiv uživalackog
  mentaliteta. Ono prihvaca biti žedan, ostati
  žedan, dovesti žed do vrhunca bez utaživanja
  žedi ili biti gladan u postu dovodeci glad
  vrhuncu znajuci da je Vjecni kruh njegova hrana.
• Cemu sve to? Želja izaziva trpljenje, prazninu,
  bezdan, otvorenost. Ona time produbljuje covjeka,
  njegovo srce otvara Beskonacnom i povecava mu
  sposobnost da ljubi. Cisto srce je pozvano rasti,
  otvarati se, a ne zatvarati. Želja proširuje
  prostor u koji ce uci Vjecna ljubav.
• Takvim nadilaženjem sebe po zavjetu djevicanstva
  ili cistoce, covjek se ocovjecuje i ostvaruje.

33
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Pogrešno bi bilo misliti da je lako ispuniti
  prazninu zbog odsutnosti onih koje volimo. Bog ne
  zadovoljava tu želju, nego ostavlja prazninu u
  našoj dubini. Božja prisutnost drukcije
  zadovoljava ljudsko srce, produbljuje ga cak i
  pod cijenu trpljenja koje podnosi.
• Produbljenje donosi rast. Pitanje se javlja je
  li redovnicka osoba doista zrela, sposobna rasti
  ili potiskuje svoje želje i stvara komplekse?
  Ispravno rješenje je znati produbiti želju ili
  bolje receno dopustiti Bogu da nam srce ostavi
  prazno, produbi ga kako bi covjek mogao rasti i
  dozrijevati.

34
(7. Kandidati optereceni na seksualnom podrucju
svoje osobnosti)

• Cistoca se može usporediti ne samo s postom i
  žedi nego i s molitvom. Moliti znaci isprazniti
  srce i dopustiti da u njega ude Božja prisutnost.
• Molitva produbljuje tu prazninu. Ona je
  razjapljenost i išcekivanje. Stvarnosti posta,
  molitve, siromaštva, poslušnosti i cistoce svodi
  se na jedno To je stav stvorenja u potpunom
  nutarnjem siromaštvu i otvorenosti pred
  Apsolutnim koji ga nadilazi. Navedene
  stvarnosti, osim toga, kriju u sebi jednu koja ih
  sve obuzimlje smrt.
• Redovnicka osoba je iskusila vlastito umiranje,
  raspeta jer se nalazi s ovu stranu, a živi s onu
  stranu života.

35
8. Kandidati s odredenim sklonostima i formiranim
stavovima

• Pitanje koje nam se ovdje namece glasi u kojoj
  mjeri treba tolerirati navike koje je kandidat u
  svijetu usvojio a koje se ne slažu sa stilom i
  nacinom redovnickog života. Uzmimo na primjer
  upotrebu mobitela, kompjutora i drugih tehnickih
  pomagala.
• Svaka redovnicka zajednica ima pravo propisivati
  i zahtijevati svoj nacin života i ponašanja prema
  svojim konstitucijama i pravilima. U to se ne bih
  želio miješati. Medutim, osobno smatram da je
  uporaba mobitela danas toliko postala uobicajena
  da mobitel spada na osobni inventar.

36
(8. Kandidati s odredenim sklonostima i
formiranim stavovima)

• Problem nastaje onda ako se ustanovi da je
  kandidat ili kasnije redovnicka osoba postala
  ovisnik o mobitelu ili internetu. U tom slucaju
  trebaju odgojitelji mudro reagirati i pomoci
  osobi da opet bude slobodna.
• Takoder smatram da je i kompjutor danas stvar
  koju može i treba imati svaki redovnik koji se
  bavi poslom za koji mu je potreban kompjutor,
  odnosno Internet.
• Sigurno, da nece biti lako uvijek pomiriti želje
  pojedinaca sa stvarnom mogucnošcu redovnicke
  zajednice i tu ce trebati ciniti pametne
  kompromise.

37
9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život

• Skoro sve redovnicke zajednice danas oskudijevaju
  s duhovnim zvanjima i zato mogu biti u velikoj
  opasnosti da olako primaju sve koji im se jave.
• To je veliki izazov prema kojem bi trebalo mudro
  postupiti, a to znaci, sumnjive tipove treba
  podvrci ozbiljnom testiranju kako se redovnicka
  zajednica ne bi opteretila psihopatološkim
  osobama i tako blokirala svoj duhovni i
  apostolski život.
• Napose treba biti oprezan kad se radi o osobama s
  paranoidnim crtama licnosti jer su takve osobe
  kadre razoriti redovnicku zajednicu misleci da
  pri tom cine dobro.

38
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• Redovnicki život se ostvaruje u zajednici osoba
  koje imaju iste ideale. Prema tome nezaobilazna
  kvaliteta kandidata za redovništvo mora biti
  njegova/njezina sposobnost da skladno i
  miroljubivo živi u zajednici i da svojim
  životom, svojim rijecima i svojim ponašanjem
  doprinosi izgradnji zajedništva po evandeoskim
  nacelima.
• Medusobna ljubav clanova jedne redovnicke
  zajednice najbolja je propaganda za duhovna
  zvanja doticne zajednice.
• Prema tome, kandidat za redovnicki život ne smije
  biti konfliktna osoba, tj. osoba koja olako
  dolazi u konflikt s drugim ljudima.

39
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• Paranoidne licnosti ili osobe s jakim paranoidnim
  crtama veoma su neprikladne za zajednicki život.
  Takve osobe mogu postati velika kocnica u
  apostolskom poslanju i djelovanju redovnicke
  zajednice, buduci da takve osobe za sve neuspjehe
  osobne i zajednicke uvijek optužuju druge, a
  nikada sebe.
• Evo glavnih oznaka za prepoznavanje takve
  licnosti
• 1) Takva je osoba sposobna upropastiti citavu
  redovnicku zajednicu, razoriti obitelj,
  organizirati kontestacije, poticati druge na
  pobunu, zato prema njoj treba biti jako oprezan.

40
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• 2) Glavna karakteristika takve osobe nije samo
  agresivnost nego jedna vrsta hladne agresivnosti
  koja je obicno kontrolirana u izražavanju, koja
  je "ego-sintonik". Takva osoba misli da uvijek
  ima pravo. One cesto ponavljaju Ja sam u
  pravu.
• 3) Stav paranoidne osobe da uvijek ima pravo
  zadržava se i ucvršcuje obrambenim mehanizmom
  projekcije Logika joj izgleda ovako postoje
  problemi krivnja ne može biti moja, buduci da ja
  uvijek imam pravo, dakle drugi su krivi za sve
  neuspjehe i probleme zajednice.

41
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• 4) Obicno takve osobe ne govore gluposti cesto
  su inteligentne, sa velikom analitickom
  sposobnosti. Manje inteligentni obicno biraju
  drugi oblik patologije, npr. pasivnu agresivnost.
  Potrebna je dakle solidna inteligencija da netko
  bude dobar paranoik.
• Paranoidna osoba vidi dobro odredene aspekte
  neke situacije, primjecuje takoder postojece
  napetosti medu osobama koje može iskoristiti.
• 5) Obicno se ne može prepoznati paranoidni proces
  na temelju gluposti poduzetih stavova sud se
  zato temelji na odredenim nacinima kako osoba
  zauzima stav

42
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• a) rigidnost (krutost, strogost) zauzeti stav je
  vrlo jednostran i nefleksibilan nema sumnje,
  postoji samo jedan nacin gledanja stvari, svako
  drukcije razmišljanje ne vrijedi ništa.
• b) svaka stvar se personalizira u smislu da
  "svaki onaj koji nije sa mnom, loš je, ja uvijek
  imam pravo, situacija je po sebi jasna, prema
  tome nesloga je nastala zbog zle volje drugih".
• c) manjak spontanosti paranoidna osoba se teško
  izdaje, nece reagirati impulzivno. Ostaje u
  hladnoj i kalkulatorskoj srdžbi. Nema intimnih
  prijatelja s kojima može biti spontana, ali može
  imati saveznike, istomišljenike.
• d) Mnogo je jasnije što takva osoba osuduje, a
  manje što predlaže.
• e) Nikada nije zadovoljna. Kad završi jedan rat,
  mora odmah poceti drugi, zato što ona ne podnosi
  mir, jer joj on ne da priliku za projekciju
  vlastitog nezadovoljstva i potisnute agresivnosti.

43
(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba
koji se javljaju za redovnicki život)

• 6) Paranoidna osoba može lako zaplašiti druge jer
  dosta lako nalazi njihovu slabu tocku i tamo
  napada.
• Buduci da je paranoidna osoba u stanju razoriti
  redovnicku zajednicu, treba biti veoma oprezan u
  primanju kandidata koji pokažu spomenute simptome
  paranoidne osobe. Ukoliko je ta osoba vec u
  redovnickom staležu, treba je pokušati urazumiti
  i zatražiti od nje da prihvati odredenu
  psihoterapijsku pomoc.
• Ukoliko to ne bude željela, poštivajuci sve
  crkvene propise i norme, treba je ukloniti iz
  redovnickog života. Nisu druge, više-manje zdrave
  osobe dužne podnositi teroriziranje patoloških
  tipova koje treba lijeciti.

44
10. Izazov za same odgojitelje vidjeti i ono što
se ne vidi

• Redovnicki kao i svaki drugi odgojitelji trebali
  bi biti svjesni cinjenice da covjek nije nikada
  potpuno svjestan citave svoje naravi. Svi mi
  imamo svoju prošlost koja je velikim dijelom
  nepristupacna našoj svijesti. Svi mi imamo
  takoder aktualne potrebe kojih nismo svjesni.
  Ipak ta prošlost i te potrebe cine sastavni dio
  našega JA i jako utjecu na naše trenutno
  raspoloženje i ponašanje.
• Za one kojima je teže prihvatiti postojanje
  nesvjesnog sadržaja psihe i psihickog života
  donosimo dokaze koji potvrduje postojanje
  nesvjesnih sadržaja u psihickom životu bilo koje
  osobe.

45
(10. Izazov za same odgojitelje vidjeti i ono
što se ne vidi)

• 1) Simptomaticna radnja automatski, bez
  razmišljanja ucinjena neka radnja, motivirana je
  nesvjesnom motivacijom. Zatim gestikuliranje
  rukama, izražaj lica otkriva dubinske potisnute
  emocije. Djela koja cinimo spontano bez svjesnog
  htijenja otkrivaju duboke psihicke procese
  švrljanje olovkom za vrijeme telefonskog
  razgovora i sl.
• 2) Pogreške npr. u citanju - rezultat su
  konflikta dviju nezavisnih psihickih sila
  svjesne i nesvjesne. Te pogreške su izraz
  potisnutih želja.
• 3) Aktivno zaboravljanje nešto se zaboravi ne
  zbog oštecenja memorije, nego zbog zapreka neke
  podsvjesne potisnute sile. Npr. muž ne dode na
  sastanak ženi jer je zaboravio, a zaboravio je
  zato što je želio izbjeci konfliktni susret.

46
(10. Izazov za same odgojitelje vidjeti i ono
što se ne vidi)

• 4) Hipnoza poslije hipnoze osoba može uciniti
  ono što joj je receno dok je bila u transu, tj.
  dok je poruke primala njezina podsvijest.
• 5) Anesteticka opažanja Binet-ov eksperiment
• 6) Umnožena licnost pacijent provodi dva
  razlicita života, cesto nezavisna i
  kontradiktorna.
• 7) Subliminalna percepcija percepcija ispod
  praga svjesne zamjetljivosti,
• 8) Snovi kraljevski put do podsvijesti. Kad
  oslabi nutarnja cenzura svijesti, otkrivaju se
  nesvjesni potisnuti sadržaji.

47
Sadržaj podsvjesnog

• 1) Iskustva i uspomene potisnute jer su
  traumaticne i nepoželjne (skladište memorija).
  Npr. djevojcica postala mucavac nakon prometne
  nesrece, a da to i ne zna, ili nakon nekog drugog
  traumatskog dogadaja.
• 2) Psihicke energije još ne upotrijebljene od
  osobe, jer nije osoba svjesna da ih ima ili jer
  se boji upotrijebiti ih jer još nisu zrele i
  prihvatljive za svijest. Tako mnoge energije
  ostaju neiskorištene i onda se okrecu protiv same
  osobe, pretvaraju se u psihosomatske bolesti, uz
  ostale potrebne uvjete.
• 3) Impulsi još potpuno ne integrirani, odnosno
  potisnuti jer stvaraju konflikte. Npr. osjecaji
  seksualne i agresivne naravi, osjecaj manje
  vrijednosti...

48
(Sadržaj podsvjesnog)

• 4) Motivacijske težnje, odnosno nacini
  uobicajenog ponašanja, navike, koje su postale
  automatske - sjedište stilova života, tracnice po
  kojima krenu želje. Tu može biti prisutna
  latentna homoseksualnost, egzibicionisticko
  ponašanje, isticanje sebe.
• Gospodariti podsvjesnim ne znaci samo poznavati
  uzroke traumatskog stanja, nego takoder i
  osloboditi veliki dio svojih želja, kreativnosti,
  spontanosti bez kojih bi život bio monoton. Doci
  u zdravi kontakt s podsvjesnim znaci povecati
  stupanj slobode i kreativnosti.

49
Zakljucak

• Veliki izazov za redovnicke odgojitelje se
  sastoji i potrebi da nauce raditi, odnosno
  odgajati mlade ljude a da ne vide odmah uspjeh
  svoga rada. Trebaju nauciti i htjeti sijati za
  plodove koje ce donijeti neka druga vremena i
  koje ce žeti neki drugi odgojitelji.
• Biti strpljiv u svome odgojiteljskom radu je
  velika krepost koja se traži od današnjih
  odgojitelja. Sveti Pavao kad govori o ljubavi,
  onda na prvo mjesto stavlja strpljivost Ljubav
  je strpljiva, kaže on u 1. poslanici
  Korincanima.