2. TRO

1

• 2. TROŠKOVI I KALKULACIJE

2

• Sadržaj
• 2.1. Troškovi
• 2.1.1. Podjela troškova
• direktni i indirektni troškovi
• fiksni i varijabilni troškovi
• 2.2. Kalkulacije
• 2.2.1. Podjela kalkulacija
• 2.2.2. Struktura cijene proizvoda

3
2.1. TROŠKOVI

• Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih
  elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije.
  Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su
  u novcu izražena kolicina utrošene radne snage,
  sredstava za rad i predmeta rada.
• Troškovi se dakle sastoje od
• - troškova radne snage
• - troškova sredstava za rad
• - troškova predmeta rada

4
2.1.1. Podjela troškova

• Troškovi se mogu grupirati prema razlicitim
  karakteristikama ali najraširenija je podjela
• sa stajališta mogucnosti rasporedivanja na
  nosioce troška ( direktni i indirektni troškovi )
  
• sa stajališta njihovog odnosa prema stupnju
  iskorištenja kapaciteta ( fiksni i varijabilni
  troškovi)

5
direktni i indirektni troškovi

• Direktni ( pojedinacni) troškovi su oni koji
  se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu
  nastanka troška, vec i po nosiocima troškova. To
  su
• materijal izrade ( osnovni i pomocni materijal)
  te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po
  ucinku
• osobni dohoci izrade
• amortizacija ( obracunata po funkcionalnom
  sistemu )

6

• Indirektni ( opci ) troškovi ne mogu se
  evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima
  troška, pa cine zajednicke troškove za više
  mjesta troškova ili više vrsta ucinaka. To su
• opci troškovi izrade ( pogonska režija)
• opci troškovi uprave i prodaje

7

• Mogucnost podjele troškova na direktne i
  indirektne podrazumijeva poznavanje mjes-ta
  nastanka i nosioca troškova
• mjesta nastanka troškova su pojedini dije-lovi
  poduzeca u kojima troškovi nastaju
• nosioci troška su pojedini ucinci tj.
  proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su
  troškovi nastali
• Odredivanje mjesta troškova i nosioca troškova
  preduvjet je za izradu kalkulacija.

8
fiksni i varijabilni troškovi

• S obzirom na njihovu osjetljivost na promjenu
  opsega proizvodnje ili stupnja iskoristivosti
  kapaciteta troškove svrstavamo u dvije skupine
• a) fiksni troškovi
• b) varijabilni troškovi

9
a) fiksni troškovi ( F)

• Fiksni troškovi su takovi troškovi koji ostaju
  nepromijenjeni bez obzira na to kako se mijenja
  opseg proizvodnje. Razlikuju se
• apsolutno fiksni troškovi - koji nastaju zbog
  postojanja poduzeca. Postoje bez obzira da li
  poduzece radi ili ne. Cine ih
• amortizacija ( po vremenskom sistemu)
• troškovi investicijskog održavanja
• najamnine i zakupnine
• premije osiguranja itd

10

• Dok se ukupni apsolutni fiksni troškovi ne
  mijenjaju odnosno nezavisni su od stupnja
  iskorištenja kapaciteta, jedinicni apsolutni
  fiksni troškovi mijenjaju se promjenom opsega
  proizvdonje.
• Taj trošak po jedinici ucinaka pada ako opseg
  proizvodnje (Q) raste, odnosno raste ako
  proizvodnja (Q) pada.

11
Prikaz kretanja ukupnih i prosjecnih jedinicnih
apsolutno fiksnih troškova
12

• relativni fiksni troškovi
• ostaju nepromijenjeni u ukupnoj sumi samo u
  pojedinim zonama poslovanja

13
b) varijabilni troškovi ( V)

• Pojavljuju se tek s otpocinjanjem proizvodnje
  i išcezavaju s prestankom proizvodnje.
• Pri svakoj promjeni opsega proizvodnje (
  stupnja iskorištenja kapaciteta) mijenjaju se
  ukupni varija-bilni troškovi dok jedinicni
  varijabilni troškovi ostaju isti.
• Tipicni varijabilni troškovi su
• materijal za izradu proizvoda
• osobni dohoci izrade
• amortizacija obracunata po funkcionalnom sistemu
• pomocni materijal i energija vezani neposredno za
  proizvodnju

14
Varijabilni troškovi dijele se na

• a) proporcionalne troškove( Vp) - ukupni
  proporcionalni troškovi rastu ili opadaju
  razmjerno porastu ili smanjenju opsega
  proizvodnje. Oni su konstantni na svim
  stupnjevima poslovanja. Najznacajniji su
• materijal za izradu
• osobni dohoci izrade

15

• b) progresivni troškovi ( Vpg) - su takovi
  varija-bilni troškovi koji rastu brže nego što
  raste opseg proizvodnje.
• Progresija varijabilnih troškova uvijek se
  javlja kao znak nenormalnih pojava u procesu
  proizvodnje.
• Tipican primjer progresivnih troškova nastaje
  uvodenje prekovremenog i/ili nocnog rada kada
  osjetno rastu osobni dohoci , troškovi rasvjete,
  grijanja i sl.

16

• c) degresivni troškovi (Vd ) - su takovi
  varijabilni troškovi koji rastu sporije od opsega
  proizvodnje.
• Pojavljuju se kod poduzeca koja su intenzivna
  sredstvima za rad ( elektricne centrale, plinare,
  rafinerije i sl.).
• Troškovi koji pokazuju degresivne
  karakteristike, obicno se razvrstavaju u pogonsku
  ili upravno-prodajnu režiju (kao na pr. ogrjev,
  pomocni materijal )

17
Ukupni troškovi

• Ukupni troškovi predstavljaju zbroj ukupnih
  fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova
• T F VpVpgVd odnosno
• T FV

18
2.2. KALKULACIJE

• Kalkulacija je racunski postupak kojim se
  izracunavaju cijena koštanja, cijena prodaje i
  cijena nabave. Ovim se postupkom
• obuhvacaju troškovi prema odredenim stajalištima
• raspodjeljuju obuhvaceni troškovi na pojedine
  nosioce troškova

19

• Da bi ispunila postavljene zadatke kalkulacija
  se mora temeljiti na slijedecim nacelima
• nacelo dokumentarnosti
• nacelo vremenskog razgranicenja
• nacelo diferenciranja
• nacelo preglednosti, tocnosti, ekonomicnosti i
  usporedivosti

20
2.2.1.Podjela kalkulacija

• Kalkulacije se dijele
• a) prema vremenu kada se izraduju na
• prethodne ili planske ( sastavljaju se prije
  pocetka proizvodnje )
• naknadne ili obracunske (sastavljaju se nakon
  dovršetka ucinaka, na temelju postojecih
  knjigovodstvenih ili drugih podataka

21
b) prema metodama izrade

• 1. djelidbenu ili divizionu -
• kojom se cijena koštanja jedinice ucinaka,
  dobiva tako da se ukupni troškovi (T) podijele s
  kolicinom proizvedenih ucinaka (Q)
• Ck T / Q

22
Djelidbene kalkulacije dalje se dijele na
a) cista djelidbena kalkulacija

• uglavnom se primjenjuje u masovnoj proizvodnji
  samo jednog proizvoda i u proizvodnji gdje na
  kraju nema nedovršena proizvodnje.
• Postupak izracunavanja cijene koštanja ucinka
  sasvim je jednostavan cjelokupne troškove
  obracunskaog razdoblja treba podijeliti
  proizvedenom kolicinom ucinaka.

23
b) djelidbena kalkulacija pomocu ekvivalentnih
brojeva

• Upotrebljava se u poduzecima koja proizvode
  više vrsta slicnih proizvoda iz istih sirovina i
  uz isti tehnološki postupak.
• Srodni proizvodi se pomocu ekvivalentnih
  brojeva ( razlicita obilježja- težina, dimenzija
  i sl.) stavljaju u odredeni odnos, da bi u
  kalkulaciji nestala njihova razlicitost.

24
c) djelidbena kalkulacija vezanih proizvoda

• primjenjuje se u proizvodnji vezanih
  (paralelnih) proizvoda tj. veceg broja razlicitih
  proizvoda iz iste sirovine ( rafinerija nafte,
  tvornica betonskih preradevina, plinare, koksare
  i sl.)
• Pri tome se jedan proizvod smatra glavnim, a
  ostali se smatraju sporednim proizvodima (na.
  pr. razni derivati nafte u proizvodnji nafte,
  razni betonski elementi i sl).

25

• 2. dodatna ili adiciona kalkulacija -
• Temelji se na prethodnom zahvacanju
  pojedinacnih (direktnih) troškova i naknadnom
  dodavanju opcih (indirektnih) troškova na osnovi
  odredenog kljuca.
• Ta metoda kalkulacije primjenjuje se u radnim
  organizacijama s pojedinacnom ili maloserijskom
  proizvodnjom, koje karakterizira mnoštvo
  raznovrsnih proizvoda

26

• 3. direct costing
• Po ovoj metodi kalkulacije u cijenu koštanja
  proizvoda uracunavaju se samo direktni troškovi,
  ali je ovdje pojam direktnih troškova donekle
  modificiran.
• Naime tu se podrazumijevaju
• materijal izrade
• osobni dohoci izrade
• direktne usluge drugih
• varijabilni dio opcih troškova

27
2.2.2. Struktura cijene proizvoda

• Struktura cijene proizvoda predstavlja
  odredeni raspored elemenata cijene, koji se
  sastoji od troškova nastalih u procesu
  proizvodnje.
• Kalkulacije cijene ucinaka omogucavaju
  kontrolu i analizu svih elemenata poslovanja kao
  i medusobno usporedivanje cijena istih proizvoda
  razlicitih proizvodaca.
• Pored toga cijene ucinaka osnovica su za
  planiranje, ekonomsku analizu poslovanja kao i za
  formiranje poslovne politike poduzeca

28

• Razlikujemo tri vrste cijena
• cijena koštanja
• cijena prodaje
• cijena nabave
• Cijena koštanja i cijena prodaje formiraju se
  u poduzecu za vlastite proizvedene gotove ucinke,
  dok cijena nabave predstavlja cijenu po kojoj se
  nabavljaju srestva za rad i predmeti rada

29
a) cijena koštanja

• U cijeni koštanja sadržani su svi troškovi i
  izdaci koji su nastali u vezi s proizvodnjom
  ucinaka.
• Pri kalkulaciji cijene koštanja potrebno je
  obuhvatiti uz troškove elemenata reprodukcije
  (sredstva za rad predmete rada i rad) i sve
  ostale izdatke bez kojih se taj proces ne bi
  mogao nesmetano odvijati(ugovorne i zakonske
  obveze, reklame, službena putovanja i sl.)

30

• Struktura cijene koštanja sastoji se od
  slijedecih pet elemenata
• materijal za izradu
• osobni dohoci izrade
• amortizacija
• opci troškovi izrade
• opci troškovi uprave i prodaje
• Struktura cijene koštanja formirana je na
  osnovi podjele troškova na direktne i indirektne

31
b) cijena prodaje

• Cijena prodaje formira se natržištu pod
  djelovanjem zakona ponude i potražnje.
• Predstavlja cijenu koštanja uvecanu za
  odredenu dobit koju ocekujemo.
• Ako cijena prodaje padne ispod cijene koštanja
  poduzece više ne ostvaruje dobitak vec gubitak .

32
c) cijena nabave

• Nabavna cijena sredstava za rad i predmeta
  rada utvrduje se na temelju fakture dobavljaca
  koja predstavlja prodajnu cijenu proizvoda.
  Strukturu cijene nabave cine
• iznos iz fakture
• troškovi prijevoza i/ili osiguranja
• troškovi carine
• troškovi montaže
• ostali troškovi ( PTT,dnevnice,putni tr.i sl.