Medicinska psihologija djeteta

1
Medicinska psihologija djeteta

• Emocionalni razvoj
• Bolesno dijete
• Psihološki poremecaji

2
Emocionalni razvoj djeteta

• Psihicki razvoj je dinamicki proces
• gdje medusobno djeluju biološka osnova djeteta
  (živcani sustav) i djetetova okolina.
• Dijete je bespomocno i nezrelo (najbespomocniji
  sisavac), treba veliku zaštitu i njegu da bi se
  razvilo do samostalnosti.
• Za optimalni razvoj, potrebni su i tjelesna njega
  i emocionalni poticaji.
• Te potrebe u najranijoj dobi može zadovoljiti
  prvenstveno majka ili njena dostojna zamjena.

3
Majka

• Koliko ce majka pružiti tom nezašticenom djetetu
  i hrane, i njege, i zaštite i ljubavi,
• ovisi o -njezinom hormonskom i emocionalnom
  statusu (primarno materinstvo),
• -socijalnoj i kulturnoj sredini,
• -licnosti majke, njezinim iskustvima iz vlastitog
  djetinjstva,
• -aktualnoj situaciji.
• Najviše ce pružiti smirena i zadovoljna majka
  podržana od oca djeteta.

4
1. Autisticna faza

• U prvim tjednima novorodence i dojence je
  senzoricki nezrelo - percipira samo ono što
  osjeca na vlastitom tijelu.
• To je autisticki stadij u razvoju odnosa dijete -
  - okolina.
• Takvo stanje može biti patološki produženo,
• a može biti i trajno - kod primarnog autizma.

5

• Postupnim dozrijevanjem osjetnih organa, izmedu
  1.i 3.mjeseca, dojence sve bolje zamjecuje
  okolinu.
• Prvo zamijeti i zapamti majcino lice, koje
  najcešce vidi, a koje donosi ugodu.
• Dijete ocima traži to lice i reagira na njega
  smiješkom to je pocetak socijalnog kontakta.
• Jednako reagira i na sva druga lica, jer ih ne
  raspoznaje od majcinog.
• Dijete najbolje upozna majku pri sisanju
  dodirom, mirisanjem, gledanjem i slušanjem.

6

• Sisanjem se unosi hrana, ali ono još donosi ugodu
  i smirenje osjetni doživljaj u interakciji s
  majkom jednako je važan za razvoj kao i samo
  mlijeko.
• Ta cinjenica opravdava upotrebu dude-varalice kod
  kolika 1.tromjesecja, kod nemira i nesanice
  duda-varalica nadomjestak prave osjetne
  interakcije.
• Neka djeca traže najprije osjetni kontakt s
  majkom pa tek onda hranu - toga se treba sjetiti
  ako postoje poteškoce u hranjenju.

7
2. Simbiotska faza

• Slijedeca faza nakon autisticke je
• zajednica majka-dijete zbog djetetove nezrelosti
  mora se cim prije uspostaviti.
• Pocetak i završetak te faze uvjetovani su i
  biološkom osnovom djeteta ali i utjecajima
  okoline.
• Za uspješnost pocetka ove simbiotske zajednice
  (radi se o socijalnoj simbiozi) važne su majcine
  emocije
• vec u trudnoci, cim brži i manje bolan porod, te
  bliski kontakt majke i djeteta cim prije.
• Zato je potrebno porod voditi u blagim uvjetima,
  položiti novorodence na trbuh majke odmah po
  rodenju,
• smjestiti majku i dijete zajedno u rodilištu, a
  ne odvajati ih.

8

• U simbiotskoj zajednici majka-dijete odvija se
  dijalog dijete signalizira potrebe, majka daje
• kasnije i majka pocinje zahtijevati.
• O uspješnosti dijaloga i dobroj simbiozi ovisi
• sticanje povjerenja u majku i sticanje povjerenja
  u okolni svijet, sticanje samopouzdanja, i razvoj
  vlastitog ja.
• Za uspješnost dijaloga važno je zdravlje djeteta,
  važna je i brzina reagiranja majke na signale,
  intenzitet njezine stimulacije prema djetetu, i
  njeno prilagodavanje ritmu potreba djeteta.

9

• Dijete je monotropno- veže se samo za 1 osobu i s
  njom stupa u simbiotsku zajednicu.
• Na to treba misliti u slucaju odsutnosti majke.
• Nošenje, privijanje k sebi, zajednicko spavanje
  prirodni je nacin zašticivanja djeteta u
  simbiozi,
• što može biti terapeutska mjera u nekim smetnjama
  spavanja ili nemiru, placu.

10

• Premalo dijaloga može izazvati
• zastoj u emocionalnom razvoju, pa i tjelesnom, a
  kasnije u životu dovodi do asocijalnog ponašanja.
• dovodi i do psihosomatskih smetnji odbijanje
  hrane, povracanje, smetnje sna, pa cak i - astma
  i egzem.
• Loša simbioza dovodi i do slabijeg ja,
  netolerantnog na frustracije.

11

• Vrhunac simbioze je oko 6.mj.
• kad dijete prepozna lice majke, te od tada
  pokazuje strah pred stranima i boji se da je
  izgubilo majku ako je ne vidi.
• Simbioza djeteta s majkom koju sada poznaje traje
  još nekoliko mjeseci i u tom razdoblju dijete je
  vrlo osjetljivo na odvajanje!!
• Ne upucivati ga u bolnicu, jaslice!!

12
3. Separacija i individuacija

• Oko 10.mj.dijete se sve više zanima za okolinu,
  ima potrebu za kretanjem, ucenjem, komunicira s
  okolinom.
• Odnos s okolinom je aktivniji, ali doživljaj
  svijeta je još u znaku vlastite svemocnosti koju
  je dijete steklo u simbiozi s majkom.
• U to vrijeme dijete otkriva i pojam ne kojeg
  cesto izgovara majka zabranjujuci.
• Dijete ce cesto koristiti ne jer se
  identificira s majkom, ali i zato što izlaženjem
  iz simbioze- sa separacijom- pocinje i
  individuacija dijete istice sebe kao zasebnog
  individuuma.

13

• U toku separacije dijete obicno nade neki predmet
  koji je uvijek blizu, a koji simbolicki
  nadomjesti majku prijelazni objekt.
• Taj predmet (dekica, igracka) pomaže da se smanji
  frustracija zbog gubitka simbiotske majke.

14

• Oko 18.mj.dijete je sve više svjesno zasebnosti
  od majke.
• Postaje svjesno svojih ogranicenih mogucnosti,
  postaje plašljivo, pa zato opet pokazuje ovisnost
  o majci.
• Ono je u nesvjesnom konfliktu da li ostati u
  ugodnoj simbiozi ili izaci iz nje i postati
  zasebna osoba kako to razvoj zahtijeva.
• Dijete sa stabilnim ja i sa samopouzdanjem,
  prebroditi ce taj konflikt i poci naprijed
• dijete s krhkim ja može zapeti o taj konflikt i
  to može biti toliko traumatizirajuce da dijete
  reagira dugotrajnim regresivnim ponašanjem, pa i
  autistickim regresom- psihozom.

15

• Konflikt odvojiti se ili ne uvijek izaziva
  podvojenost u djeteta prema majci,
• pojavljuje se u manjoj ili vecoj mjeri
  agresivnost koja zajedno s negativizmom nade svoj
  izraz u fazi prkosa.
• Osnovni strah u toj fazi je strah od gubitka
  majcine ljubavi.
• Grubo suzbijanje djetetove agresije, prijetnja
  gubitkom ljubavi i napuštanjem, u toj dobi kad
  dijete ne poznaje granice svoje moci,
• može izazvati strah i osjecaj krivnje koji
  ometaju separaciju i individuaciju.
• Ponekad se prkos fiksira cijeli život.

16

• Individuacija se zbiva na nekoliko iskustvenih
  razina najprije ja postane svjesno svoga
  tijela, dijete separacijom spoznaje da ima
  vlastito tijelo.
• Ono treba takoder spoznati da i tjelesne funkcije
  pripadaju njemu.
• Ako roditelji bezobzirno odreduju što ce dijete
  jesti i kada, onda ce ono teže spoznati da su
  glad i utaženje gladi njegove vlastite funkcije.
• Na taj nacin ta funkcija može postati sredstvo
  komuniciranja izmedu djeteta i roditelja
• dijete jede da bi zadovoljilo majku, ne jede da
  privuce pažnju. Smetnje prehrane u toj dobi su
  baš time uzrokovane.

17
4. Kontrola obavljanja nužde

• Oko 20.mj. dijete je neurofiziološki zrelo da
  može osjetiti potrebu za defekacijom i mokrenjem,
  te kontrolirati sfinktere.
• Od tog trenutka, te funkcije, kao i stolica i
  mokraca postaju zanimljivi djetetu, ali daleko je
  još od totalne kontrole sfinktera.
• Za navikavanje na kontrolu potrebna je
  stimulacija okoline, koja podrazumijeva
  strpljenje i pozitivne osjecaje, jer je refleksno
  pražnjenje previše lagodno da bi se lako
  napustilo.
• Takoder, dijete želi to obaviti kada i gdje on
  hoce, pa i poigrati se s time.

18

• Prerano, prestrogo, kruto, ali i labavo i nemarno
  navikavanje otežavaju stjecanje kontrole.
• Uslijed toga stjecanje kontrole može postati
  sredstvo komuniciranja s okolinom, pa je
  posljedica opstipacija, stvaranje predispozicije
  za regresivno ponašanje u traumatskim
  situacijama, pa i predispozicije za prisilne
  fenomene karaktera, i za neurozu.
• Užitak u prljanju i mocenju svojstven toj dobi
  pomažemo sublimirati dajuci djetetu socijalno
  prikladnije materijale za igru pijesak, voda,
  glina.
• Djetetu treba dati vlastiti prostor i
  raspolaganje vlastitim vremenom, što potpomaže
  izgradnji ja u prostoru i vremenu.

19
Uloga oca

• Osim majke, i otac ima vrlo važnu ulogu u
  razvoju, vec u najranijem djetinjstvu.
• On je potpora gravidnoj ženi, rodilji, pomoc pri
  njezi.
• Ali ima i specificnu ulogu kao drugi roditelj
  usko povezan s djetetom, njegova zadaca je da
  potice separaciju iz simbioze.
• Sudjelovanjem oca u njezi, dijete stjece osnovno
  povjerenje u njega.
• Samo to povjerenje omogucuje da dijete u edipskoj
  fazi, izmedu 3.i 5.g. može primiti zabrane od oca
  bez osjecaja stida.

20
5. Predškolska dob

• Dijete od 3 g.separirano je iz simbioze, iako još
  uvijek vrlo ovisno o majci, osobito u trenucima
  neugode. Medutim, sad je doživljava kao zasebnu
  osobu, pa može biti nekoliko sati bez nje, a da
  se ne osjeti napušteno.
• Sad bi moglo bez poteškoca u vrtic.
• Nakon perioda privikavanja na novu sredinu, samo
  nesamostalna djeca i dalje ce pokazivati teškoce
  u obliku regresivnog ponašanja (enureza) ili
  drugih simptoma otpora protiv separacije.

21

• Istodobno, dijete postaje svjesno i svog spola,
  zamjecuje razlike medu spolovima, zanima se za
  pojave u vezi sa spolom, nastoji se osvjedociti o
  spolu osoba iz okoline, zapitkuje.
• Kad dijete stekne iskustvo da od spolne regije
  može dobiti ugodne osjecaje, mogu se javiti
  onanisticke manipulacije.

22

• Za djevojcice, otac je privlacan ne samo kao
  ugodan roditelj nego i kao osoba suprotnog spola
  koju žele zaokupiti sobom.
• Za djecake, majka je ženska osoba prema kojoj su
  usmjerene djetinje želje i fantazije.
• Faza izmedu 3.i 5.g.puna je emocija i konflikata.
  U želji da se probije do prvenstva u osjecajima
  roditelja, uz ambivalenciju prema njima, dijete
  upoznaje ljubav, rivalstvo, ljubomoru, krivnju,
  strah.

23

• Strah specifican za ovu fazu je nesvjesni strah
  od dezintegracije tijela kao kazne za
  zlocestocu, tj.kazne za agresivne fantazije
  vezane za ambivalenciju prema roditelju istog
  spola.
• Kako je u toj fazi spolni organ važan dio tijela,
  taj se strah u psihoanalitickoj terminologiji
  formulira kao strah od kastracije djecak se boji
  da ce izgubiti penis kao što je djevojcica ostala
  bez njega, djevojcica se boji da je izgubila
  penis jer je bila zlocesta i zavidi djecaku što
  ima penis.

24

• Za ovu dob svojstvena su i razna prolazna
  strahovanja (fobije). Predmet straha je ono cega
  se dijete i realno boji zvijeri, strašni lik iz
  bajke, prirodne pojave koje ne razumije.
• Rodenje brata ili sestre komplicira emocionalnu
  situaciju konflikt ljubomore je obavezan, koliko
  god dijete bilo pripremljeno. Ljubomora se ubraja
  u osnovna ljudska iskustva pa je svako dijete
  mora samo svladati, a roditeljima preostaje samo
  ne povecavati ljubomoru.

25

• Zrela licnost roditelja, skladan brak, prirodni
  odnos prema seksualnosti
• sve to pomaže djetetu da prevlada konflikte i
  strah te faze, te da se s njima identificira.
• Dobra identifikacija s istospolnim roditeljem
  omogucuje djetetu da u osnovi prihvati mušku ili
  žensku ulogu i izgradi svoje nad-ja.
• U temelje te konstrukcije ugraden je materijal iz
  prošlih razvojnih faza svih svjesnih i nesvjesnih
  stavova roditelja prema djetetu.

26
Igra i bajke nerazrješivo su povezani za
djetinjstva svih vremena.

• Igra nije samo aktivnost koja zabavlja, nego
  pomaže psihickom razvoju.
• Putem igre dijete lakše prebrodi strah i prihvati
  stvarnost.
• Odrasli baš u igri daju djetetu autonomiju i
  ostavljaju mu inicijativu, na taj nacin poticu
  kreativnost.
• Bajke su sredstva za projekciju i identifikaciju.

27
6. Školska dob

• Na pocetku školske dobi dijete mora ostaviti
  igranje zbog ucenja i rada. Prijelaz mora biti
  postepen. Dijete je željno znanja, ali igra mu
  još treba.
• Škola je nova okolina- mora se prilagoditi i
  afirmirati. Potreban je ucitelj koji nije
  prestrog.
• Neka djeca reagiraju strahom, regresivnim
  ponašanjem, neurotskim ili psihosomatskim
  simptomima.

28

• Djeca školske dobi postepeno se oslobadaju
  djetinjih veza s roditeljima, stvaraju
  prijateljstva s vršnjacima.
• Nesigurna konstrukcija njihova nad-ja
  progresivno se ucvršcuje, što se ocituje u jacem
  osjecaju dužnosti, odgovornosti, pravdi i redu.
  Djeca strastveno skupljaju predmete. Igre su
  društvene, sa strogim pravilima.
• Mogu se javiti lagani prisilni fenomeni.

29

• U pretpubertetu uz tjelesne promjene, dijete se i
  psihicki mijenja
• interesi su mnogostrani, prijateljstva cvršca,
  zanimanje za drugi spol poraste, onanija je
  ponovno cesta. Obicno u to vrijeme neki dobri
  daci popuste u ucenju. Na preveliki pritisak
  škole, mogu reagirati strahom, neurotskim i
  psihosomatskim reakcijama.
• Djeca u toj dobi postanu kriticna, samostalna,
  što neke roditelje smeta, kao i važnost koju
  dijete pridaje vršnjacima javljaju se prva
  razmimoilaženja.

30
7. Pubertet

• Seksualna zrelost natjera mladu osobu da se
  pokuša potpuno osloboditi djetinjih veza s
  roditeljima, i naci objekt svojih težnji izvan
  obitelji.
• Pubertet donosi velike promjene u ponašanju
• oscilacije u raspoloženju, kolebanje izmedu
  djetinjastog i odraslog ponašanja, pretjerana
  samouvjerenost ili nesigurnost, upadljiva
  identifikacija s popularnom osobom, protest
  protiv roditelja i nastavnika, slijepo
  podredivanje grupi.

31

• Intelektualizacija osjecaja, manifestacija
  asketizma, osjecaj usamljenosti i praznine,
  takoder su moguci i neznatno nerazumijevanje
  može izazvati pokušaj suicida.
• U pozadini svih tih manifestacija je burno
  zbivanje u licnosti,
• u prvom redu reagiranja na seksualnu zrelost i na
  oslobadanje djetinjih veza s roditeljima.
• Jedno i drugo cini konflikt specifican za ovu
  fazu odrasti ili ne odrasti, koji mlada osoba
  mora riješiti da bi ucvrstila svoj identitet.

32

• Teškoce u prethodnom razvoju, nepovoljni vanjski
  uvjeti u ovom razdoblju, otežat ce mladoj osobi
  da nade svoj identitet.
• Kod izrazitih poteškoca govori se o pubertetskim
  ili adolescentnim krizama.
• U pubertetu se mogu prvi put manifestirati i
  neuroze, i psihosomatski poremecaji, medu kojima
  je osobito ozbiljna anoreksija. Moguce su cak i
  psihoticke obrane.
• Djeca roditelja koji su imali teškoce u
  pubertetu, takoder imaju smetnje. Povoljni uvjeti
  u okolini, razumijevanje i tolerancija pomažu
  odrastanju.

33
Medicinska psihologija bolesnog djeteta
34

• Znacenje i doživljaj bolesti
• Djeca predškolske i rane školske dobi razumiju
  bolest površno i na konkretnoj razini. Obicno
  gledaju na bolest kao odgovor na njihovo loše
  ponašanje ili kršenje pravila, pa vjeruju da ce
  do ozdravljenja doci ako se pridržavaju nekog
  drugog niza pravila.
• Djeca od 8 do 11 g.razlikuju sebe od vanjskih
  dogadaja koji uzrokuju bolest.
• Djeca starija od 11 razumiju i fiziološke procese
  i mehanizme bolesti, vezu uzroka i simptoma.

35

• Reakcije akutno bolesnog djeteta
• Akutne bolesti dovode do prolaznog narušavanja
  svakodnevnog života, smanjuju se tjelesne
  aktivnosti, i apetit, produljuje se odmor.
• Djeca do 3g su cesto razdražljiva, netolerantna,
  ovisnija o roditeljima.
• Starija djeca pokazuju manji kontakt i interes za
  okolinu, vecu usmjerenost na tijelo i tjelesne
  potrebe, samostalnija su i poslušnija nego
  obicno.

36

• Cesta reakcija na bolest je regresivno ponašanje
  kojim djeca nesvjesno traže pomoc.
• Regresivno ponašanje je vracanje na oblik
  ponašanja primjeren ranijoj fazi razvoja ponovno
  mokre u krevet, bude se, teže se odvajaju od
  roditelja.
• Važno je ponašanje roditelja roditelji svojom
  pretjeranom pažnjom mogu produžiti regres i nakon
  prestanka bolesti. I pretjerana zabrinutost
  roditelja utjece na ponašanje bolesnog djeteta.

37

• Reakcije kronicno bolesnog djeteta
• Dijete reagira i na bolest i na odvajanje zbog
  hospitalizacije, i na tjelesna ogranicenja,
  socijalnu izolaciju, ovisnost o drugima, strah od
  lijecenja, bolova, ishoda bolesti.
• U ranom djetinjstvu bolest može direktno utjecati
  na rast i razvoj, jer utjece na prehranu i
  psihomotorni razvoj. Ceste hospitalizacije
  nepovoljno utjecu na odnos roditelj-dijete, i
  time na djetetov emocionalni razvoj.
• U predškolskoj dobi ometen je razvoj
  samostalnosti i pokretljivosti.
• U školskoj dobi utjece na ranu socijalizaciju
  zbog izostanaka iz škole.
• U pubertetu utjece na razvoj samopoštovanja.

38

• Nacin suocavanja se takoder mijenja.
• Dijete mlade od 2g motoricki reagira plac,
  nemir, ljuljanje.
• Dijete od 2 d 4 g regredira na ranije ponašanje.
• Dijete od 6,7 g može razumjeti bolest pa ga treba
  ukljuciti u njeno zbrinjavanje.
• Starije dijete gubi kompetentnost i
  samopouzdanje- važna je pri tom uloga roditelja
• Adolescent ce razviti kompenzacijske aktivnosti i
  identificirati se s vršnjakom oboljelim od iste
  bolesti.
• Tjeskoba, tuga, nestrpljivost, srdžba su normalni
  aspekt suocavanja s bolešcu, ukoliko nisu
  znacajno naglašena. Ukoliko su jaci emocionalne
  smetnje i smetnje ponašanja (cak u 30
  adolescenata s kronicnom bolesti)

39

• Bolesno dijete i obitelj
• Roditelji se teško prilagodavaju na djetetovu
  bolest šok i tjeskoba, odbijanje, srdžba,
  prilagodba.
• Dobra prilagodba obitelji podrazumijeva pružiti
  emocionalnu potporu djetetu za ostvarenje dobrog
  funkcioniranja i kvalitete života.
• Nepoželjna je reakcija obitelji u smislu
  prezašticenosti otežana je psihosocijalna
  prilagodba djeteta, a još više zanemarivanje.

40

• Reakcije na neizljecivu bolest i smrt
• Na pocetku se djetetu kaže da ce bolest potrajati
  s poboljšanjima i pogoršanjima.
• U pocetku ce ono gledati na bolest kao na
  jednostavnu promjenu, zatim kao na ozbiljnu ali
  privremenu, pa kao trajnu ali izljecivu, pa kao
  nepopravljivu, a kad umre prijatelj bolesnik,
  dijete zakljuci da i ono umire.
• Dijete do 2g ne pozna pojam smrti. Do 5.g ne boji
  se smrti, jer misle da umrla osoba i dalje živi.
  U 5.,6. g. misle da je to stanje povratno, kao
  san.
• Poslije vjeruje da je smrt konacna ali izbježna,
  a nakon 9.g gleda na smrt kao bespovratnu i
  neizbježnu.

41

• Dijete u bolnici
• Neadekvatan pristup i uvjeti hospitalizacije
  štetni su za emocionalni razvoj djeteta - zbog
  odvajanja od roditelja, straha od boli,
  izloženosti nepoznatom, nesigurnosti, gubitku
  kontrole.
• U dobi do 6 mj. hospitalizacija je samo promjena
  dnevnog rasporeda djeteta.
• U dobi od 6 mj do 4 g najteža je odvojenost od
  roditelja dijete ne razumije zašto se mora
  odvojiti i ne može podnijeti separaciju, nema
  mehanizama prilagodbe.

42

• Reakcija na odvojenost od majke i na bolnicku
  okolinu ima 3 faze.
• 1. faza je protest, traje nekoliko dana, dijete
  place i vršti i traži majku.
• U fazi ocajanja još doživljava svjesnu stalnu
  potrebu za majkom- povlaci se i ne pruža otpor,
  apatican je i poslušan.
• 3. faza nastaje ako je dijete dulje u bolnici
  ima površne odnose s osobljem, prihvaca kad
  roditelj odlazi, djeluje dobro, ali tek nakon
  povratka kuci ocituju se negativne posljedice
  odvajanja.

43

• Najcešce smetnje nakon boravka u bolnici
• nemir, smetnje spavanja,
• poremecaj prehrane, higijenskih navika,
• smetnje ponašanja- prkos, napadi bijesa,
• nedruštvenost,
• psihosomatski poremecaji- povracanje, bolovi u
  trbuhu, glavobolje, umor,
• govorne smetnje- tepanje, mucanje.

44
PSIHOLOŠKI POREMECAJI

1. Somatizacija i konverzivni poremecaji
2. Enureza
3. Enkopreza
4. Motoricke smetnje ponašanja
5. Poremecaji uzimanja hrane
6. Poremecaji spavanja
7. Teškoce ucenja
8. Sindrom nepažnja-hiperaktivnost
9. Zanemareno zlostavljeno dijete

45
Somatizacija i konverzija

• Somatizacija je pojava tjelesnih simptoma koji
  nisu posljedica nekog organskog uzroka,
• nego nastaju zbog psiholoških teškoca i
  emocionalnih sukoba unutar djetetove licnosti,
  neugode, tjeskobe.
• Simptomi u somatizaciji su pretežito bolni
  glavobolja, bolovi u trbuhu, prsištu, nedostatak
  zraka, ubrzan rad srca, vrtoglavica, nesvjestica,
  povracanje.
• Od 2-10 djece i adolescenata kad-tad ima bolove
  tipa somatizacije. Vecina djece sa somatizacijom
  nema drugih psiholoških poteškoca, tek 1/3 trpi
  od tjeskobe ili depresivnosti.

46

• Somatizacija je cešca u obitelji u kojima postoje
  tjelesne i duševne bolesti.
• Roditelji prezašticuju djecu, pokazuju
  neprimjerenu zabrinutost, cesto traže lijecnika.
• Ova djeca su cesto vrlo savjesna, preosjetljiva,
  nesigurna i poslušna, i ambiciozna, nastoje biti
  odlicni.
• Napor vezan uz školu jedan je od riziko faktora
  za somatizaciju.
• Najcešci oblik somatizacije su recidivni bolovi u
  trbuhu uglavnom od 5-12 g.

47

• Kad se psihogene smetnje i unutrašnji emocionalni
  sukobi ocituju motorickim i senzorickim smetnjama
  - govori se o konverzivnim poremecajima.
• Ocituju se paralizom, smetnjama hoda, gutanja,
  dvoslikama, histericnom sljepocom, napadima
  slicnim epilepsiji.
• Cešci su kod adolescenata, ali srecu se i kod
  manje djece.
• Simptomi naglo nastanu nakon nekog neugodnog
  dogadaja, i naglo prestanu, vrlo dramaticno.

48
Pristup- lijecenje

• Kod somatizacije i konverzije nije rijec o
  glumatanju, simptomi nastaju nesvjesno, smetnje
  su za dijete realne.
• Dijete treba razumjeti, roditelje upoznati s
  uzrokom smetnji, a lijecenje je psihoterapijom.

49
Enureza

• To je opetovano nevoljno mokrenje tijekom dana
  ili noci u krevet ili odjecu, u dobi kada se
  ocekuje da je dijete suho, tj.tek od dobi 4-5 g.
• Ponavlja se tijekom duljeg razdoblja u redovitim
  razmacima-
• pojedinacne pojave uslijed neke promjene u
  svakodnevnom životu ne znace enurezu.

50
Prevalencija
Djecaci Djevojcice
5g. 7 3
10g. 3 2
18g. 1 1
51

• Primarna dijete nikad nije uspostavilo kontrolu
  mokrenja (85 svih enureza)
• Sekundarna (regresijska) vec je bio uspostavljen
  voljni nadzor mokrenja, u dobi 5-8g.

52

• Uzroci su složeni
• biološki (obiteljska sklonost), socijalni
  (neprimjereni prestrogi postupci pri vježbanju
  obavljanja nužde ili zanemarivanje), emocionalni
  (vanjski dogadaji kao gubitak voljene osobe,
  rodenje drugog djeteta, promjena škole).
• U manje od 10 djece uzrok je organski, urološki.

53
Pristup- lijecenje

• Uzeti u obzir i dijete (dijete s enurezom gubi
  samopoštovanje, ogranicen je u društvenim
  aktivnostima) i roditelje.
• NE kažnjavati, NE sramotiti
• Voditi dnevnik i simbolicki nagradivati
• Prakticni savjeti
• Dugotrajna enureza alarmni uredaj
  (kondicioniranje), lijekovi, psihoterapija

54
Enkopreza

• To je opetovano nevoljno pražnjenje fecesa na
  neprikladnim mjestima, u odjecu, u dobi nakon
  4.g., cešce kod djecaka, ucestalost 1
  petogodišnjaka.
• Najcešce (80-90 slucajeva) je vezana uz kronicnu
  opstipaciju.
• Uzrok je vezan uz puno dublji emocionalni
  poremecaj nego kod enureze (ali i neprimjereno
  uvježbavanje nužde i psihosocijalni uvjeti mogu
  biti uzrok).
• Rjede je neovisna o opstipaciji- nenamjerno
  ispuštanje stolice u emocionalno opterecujucim
  situacijama.

55
Pristup- lijecenje

• Slicno kako kod enureze
• Uzeti u obzir i dijete i roditelje
• Prakticni savjeti
• Dnevnik i simbolicke nagrade- kod opstipacije
• Psihoterapija !!!

56
Motoricke smetnje ponašanja i navike

• To je nesvjestan nacin kojim se dijete oslobada
  unutrašnje emocionalne napetosti
• Njihanje glave i tijela, udaranje glave
• Tik
• Cupanje kose
• Griženje noktiju
• Škrgutanje zubima

57

• Njihanje glave i tijela su ritmicki pokreti kojim
  se dojence ili predškolsko dijete motoricki
  rasterecuje. Odražavaju nezadovoljenu potrebu za
  boljom komunikacijom s okolinom (cesta je u
  bolnici, u jaslicama).
• U 1.g.cesto su normalna pojava.
• Ne suzbijaju se silom, nego se poboljšaju faktori
  okoline koji stimuliraju emocionalni razvoj.
• Isti problemi su izvor sisanja palca i uvijanja
  kose.

58

• Tik je iznenadan, brz, neritmican, stereotipan
  motoricki pokret ili vokalizacija.
• Najcešce su prolazni treptanje ocima, trzanje
  vratom, grimasiranje, šmrckanje, nakašljavanje,
  gundanje.
• Javljaju se u emocionalno napetoj situaciji,
  smanjuju se otklanjanjem pažnje, nestanu u
  spavanju. Mogu trajati i nekoliko mjeseci.
• Dob- izmedu 4 i 12 g, cešce djecaci, nastanu
  iznenada.
• Lijecenje NE pritiskom i opominjanjem.

59

• Cupanje kose- na jednom ili više dijelova glave,
  ponekad i guta kosu.
• Diskretno pocinje vec od 3-4 g., ali kasnije
  postaje zabrinjavajuci.
• Lijecenje- psihoterapija djeteta i majke.

60

• Griženje noktiju- služi rasterecenju od psihicke
  napetosti.
• U pristupu ne zabranjivati i upozoravati.

61
Poremecaji uzimanja hrane

• U adolescentskoj dobi, cestoca 0,5-1,
• 10 puta cešce u djevojaka.
• Anoreksija- u industrijaliziranim društvima, gdje
  je vitkost prioritet, pocetak najcešce 14.i18.g.
• To je nerazuman strah od debljanja, uzrok je
  dubok psihicki poremecaj u percepciji oblika
  vlastitog tijela i tj.mase.
• Psihoterapija

62

• Bulimija se ocituje ponavljajucim epizodama
  opsesivnog proždrljivog prejedanja nakon kojega
  slijedi neprimjereno kompenzatorno ponašanje u
  svrhu rješavanja netom pojedene hrane
  povracanje, laksativi, diuretici, post,
  gimnasticiranje.
• U svome nastanku ima puno zajednickog s
  anoreksijom.
• Psihoterapija

63
Poremecaji spavanja

• Etiologija je višestruka.
• Nesanice i budenja nocu uzrokovani su okolinskim
  faktorima ponašanjem roditelja tijekom
  uspavljivanja, hranjenjem po noci.
• Nocne more povezane su sa zastrašujucim
  doživljajima koji su im prethodili, te
  aktivnostima prije spavanja.

64

• Nocni strah javlja se obicno u 1.trecini noci u
  fazi dubokog spavanja.
• Dijete se uspravi u krevetu, pocne vrištati,
  zastrašen izraz lica, vegetativni znakovi
  anksioznosti, ne da se razbuditi niti utješiti,
  nicega se ne sjeca. Pri tom ne sanja. Nakon par
  minuta prolazi, dijete se vraca u san.
• Najcešce u dobi 4-12 g., spontano prolazi u
  adolescenciji

65

• Nocna mora- zastrašujuci snovi u drugoj polovici
  noci, najcešce u predškolskoj dobi
• Dijete se samo probudi ili ga roditelj probudi i
  smiri, sjeca se sna, nakon toga teže zaspi.

66

• Mjesecarenje- ponavljane epizode uskladenog
  motorickog ponašanja u obliku ustajanja iz
  kreveta i hodanja, tijekom prve trecine noci.
• Dijete je nepotpuno budno, smanjene mogucnosti
  odgovora na podražaje.
• Javlja se obicno od 4-8.g., najucestalije je oko
  12.

67
Pristup- lijecenje

• Uspostaviti dobre navike uspavljivanja, ponašanje
  roditelja smirujuce, odlazak na spavanje u
  relaksirajucoj atmosferi, prisutnost roditelja
  prije spavanja pa i nocu.
• Tijekom nocnog straha ne buditi dijete vec
  grliti i umirivati.
• Nakon nocnih mora ne ispitivati dijete o sadržaju
  sna.
• Psihoterapija.

68
Teškoce ucenja

• Radi se o specificnim teškocama ucenja, uz
  normalnu inteligenciju poremecen je jedan ili
  više temeljnih psiholoških procesa potrebnih za
  razumijevanje govornog ili pisanog jezika.
• Ocituje se kao teškoce razumijevanja,
  zakljucivanja, govora, citanja, pisanja,
  racunanja.
• Najcešci je poremecaj citanja kod 4-12 školske
  djece.

69
Sindrom nepažnja-hiperaktivnost(sindrom
minimalne cerebralne disfunkcije)

• Razvojni poremecaj koji se ocituje nepažnjom,
  impulzivnošcu, hiperaktivnošcu. Razvija se u
  ranom djetinjstvu, stabilan tijekom rane
  adolescencije, oslabi tijekom kasne
  adolescencije. Prisutan u 3-5 školske djece.
• U neke djece nadu se i blagi znaci neurorazvojnih
  smetnji.
• Uzrok su biološki faktori, ali i emocionalna
  klima obitelji i okoline.
• Lijecenje psihoterapija djeteta i obitelji

70
Zlostavljanje i zanemarivanje djece

• Fizicko zlostavljanje namjerno ozljedivanje
  djeteta s posljedicama tjelesnim i emocionalnim
• Fizicko zanemarivanje uskracivanje prehrane,
  odjece, njege, sigurnosti
• Psihicko zanemarivanje teroriziranje ponašanjem
  i verbalno, uskracivanje emocionalne potpore
• Seksualno zlostavljanje postizanje seksualnog
  zadovoljstva odraslog ukljucivanjem djeteta
• Münchausen-ov sindrom roditelj izmišlja tegobe
  djeteta u svrhu vlastite koristi