Prof. dr. sc.

1

• 
  Prof. dr. sc. Želimir Dulcic
• ORGANIZACIJA
• PODUZECA
• Predavanja
• 21. 10. 2005.g.

2

ORGANIZACIJA Pojam organizacije Rijec
organizacija jedna je od rijeci koju
upotrebljavamo u svakodnevnom govoru, strucnim
razmatranjima i znanstvenim istraživanjima. Pojam
organizacija u organizacijskoj teoriji i praksi
upotrebljava se u više razlicitih znacenja. Velik
broj autora govori o organizaciji u užem smislu
(svako povezivanje ljudi radi ostvarivanja
ciljeva) i u širem smislu (povezivanje ljudi radi
ostvarivanja gospodarskih proizvodnih ciljeva).
Najcešce se, ipak, pod pojmom organizacija
podrazumijeva odgovarajuca aktivnost ili
djelatnost. S tim u vezi govori se o organizaciji
kao o jednoj od najstarijih aktivnosti
covjeka. Uobicajeno je , takoder, da se pod
pojmom organizacija podrazumijeva odgovarajuca
ustanova ili organizacijski oblik, a pojedini
teoreticari govore o organizaciji kao svojevrsnom
procesu organiziranja ili, pak, o organizaciji
kao stanju odnosno rezultatu tog procesa. Njima
su bliski i teoreticari koji organizaciju
shvacaju kao ureden sustav. I dok je za jedne
autore organizacija znanost, a za druge vještina,
za trece je i jedno i drugo i znanost i
vještina. U strucnom pogledu stoga se govori o
organizaciji kao ZNANSTVENOJ DISCIPLINI,
DRUŠTVENOJ i EKONOMSKOJ ZNANOSTI.

3

• Kao rezultat shvacanja pojma organizacije
  pojavljuje se citav
• niz definicija organizacije, od kojih
  cemo navesti samo najznacajnije.
• L. Allen organizacija mehanizam strukture koji
  omogucuje živim elementima da skupa djeluju
  efikasno
• R. Likter organizacija je racionalna i svjesna
  formacija koja ima jasno odredenu strukturu, cilj
  svoga djelovanja i nacin za ostvarenje tog cilja
• E. Dale konstruirao je jednu od najkracih i
  najcešce korištenih definicija Organizacija je
  sredstvo za postizanje ciljeva
• Zanimljiv je i nacin na koji je F. Lipovec
  definicije organizacije razvrstao u cetiri
  skupine, a zatim, na temelju kljucnih obilježja
  svake od njih izveo jedinstvenu definiciju
  organizacije. Prema njegovu mišljenju
  organizacija je (1) neki proces, (2) s odredenim
  znacenjem, (3) izmedu unutarnjih elemenata, (4) s
  odredenom namjenom i ciljem
• E. Pusic konstatira da organizaciju možemo
  promatrati sa tri stajališta sa strukturnog, s
  materijalnog i s teološkog

4

• Iako su sva do sada navedena temeljna shvacanja
  organizacije znanstveno bitna, smatra se da je
  najprihvatljivije i najsveobuhvatnije
  terminološko odredenje pojma organizacije dao F.
  Hoffman, koji je naveo slijedece cetiri temeljne
  kategorije pojma organizacije univerzalni,
  institucionalni, strukturni i funkcijski pojam
  organizacije
• U skladu s navedenim pristupom organizacija se,
  smatra S. Kapustic, u univerzalnom smislu može
  shvatiti kao jedinstvo medusobno povezanih
  dijelova ovako shvacen pojam organizacije
  najbliži je pojmu sustava.

5

U INSTITUCIONALNOM smislu se pod pojmom
organizacije podrazumijevaju sve vrste socijalnih
sustava koji egzistiraju i nastaju u svim
podrucjima covjekovog rada i stvaranja, a nisu
rijetki ni autori strukturalisti koji pod
pojmom organizacije podrazumijevaju razlicite
vrste strukture. FUNKCIJSKI pojam u teoriju su
uveli predstavnici ekonomski orijentirane
organizacijske znanosti. Oni smatraju da je
organizacija temeljna funkcija u poduzecu i kao
takva najvažnije sredstvo za ostvarenje njegovih
ciljeva. Pored navedenih pojmova može se još
spomenuti i instrumentalni pojam organizacije o
kojem govore S. Kapustic i M. Buble za kojega je
organizacija instrument adaptacije poduzeca na
endogene i egzogene utjecaje Analizom navedenog
dolazi se do zakljucka da u literaturi dominira
institucionalno shvacanje pojma organizacije.
Protagonisti ovakvog sustava su vodeci americki
autori, za koje je organizacija prvenstveno
socijalni sustav i odgovarajuca struktura odnosa
medu ljudima podlogu koje cine vrijednosni i
motivacijski sustav.

6

• Uvažavajuci navedeno može se reci
• organizacija je stara koliko i ljudsko društvo,
• organizacija je jedna od najstarijih aktivnosti
  covjeka,
• covjek se koristi organizacijom, jer organizacija
  pomaže covjeku da brže, kvalitetnije,
  ekonomicnije i racionalnije ostvaruje svoje
  ciljeve,
• covjek pripada organizaciji, jer je organizacija
  rezultata covjekove potrebe za udruživanjem i
  povezivanjem što proizlazi iz prirode covjeka
  kao društvenog bica,
• covjek oblikuje organizaciju, jer organizacijom
  covjek nastoji uspostaviti skladne odnose izmedu
  sebe i svoje okoline,
• ciljevi i zadaci su obilježja svake
  organizacije,
• organizacija nastaje strukturiranjem prirodnog,
  tehnickog, ekonomskog i organizacijskog
  podsustava

7

Slika 1. Organizacija prema H.
Leavittu Leavitt-ov dijamant

Iako se prema Leavitt-ovu modelu organizacija
sastoji od cetiri komponente treba uvijek imati
na umu DA ORGANIZACIJU PRIMARNO CINE LJUDI!
8

1.2.ORGANIZACIJSKE TEORIJE 1.2.1. Prethodna
proucavanja organizacije Organizacija je stara
koliko i ljudsko društvo, primarno je vezana uz
covjekove radne aktivnosti, uz podjelu rada kao
temeljni princip svake organizirane aktivnosti. U
tom smislu se i najcešce govori o organizaciji
rada kao specificnoj djelatnosti. Poceci
proucavanja organizacije sežu u pocetke razvoja
ljudske zajednice, preko starih civilizacija, do
dostignuca koja prethode osmišljavanju
znanstvenog pristupa proucavanja organizacije.
Nastanak potrebe za empirijskim, a kasnije i
teorijskim bavljenjem organizacijskim pitanjima i
problemima uvjetovao je, prvenstveno, brzi razvoj
ljudskog društva, kao i povecanje broja i
složenosti ljudskih zajednica. Najznacajnija
podrucja primjene organizacijskih principa i
nacela bila su u pocetku vezana uz ucinkovitu
organizaciju državne uprave i religijskih
institucija kao i uz odgovarajuce vojne potrebe,
velike javne radove i gradevinske pothvate.
Postavljeni ciljevi i sudjelovanje velikog broja
ljudi u spomenutim aktivnostima, uz postojecu
razinu znanja i sposobnosti, te raspoloživa
tehnicka sredstva, zahtijevala su i odgovarajucu
organizaciju. Iz ovoga proizlazi da je upravo
primjena odgovarajucih organizacijskih rješenja,
i to davno prije pojave znanstvenih teorija,
omogucila nastanak djela kojima se i danas
divimo. Organizacija je na taj nacin ne samo
podstakla opci razvitak društva, nego je i
obilježila vremensko razdoblje u kojem su ta
djela nastala.

9

• Doprinosi organizacije i organizacijske teorije
  tzv. predznanstvenog razdoblja
• egipatski zapisi o gradnji piramida, grobnica,
  hramova
• babilonski zapisa, Hamurabijev zakonik
• zapisi kineskih mislilaca o organizaciji vojne i
  državne uprave
• grcki filozofi Ksenon o vodenju ljudi i podjeli
  rada, Aristotel o upravljanju
• rimski filozofi Katon i Voron vezani uz
  pragmaticna pitanja organizacije rada na velikim
  poljoprivrednim imanjima
• arapski mislioci Abu Jusuf i Al Gazali o uredenju
  državne organizacije i upravljanju državom
• doprinosi srednjovjekovnih mislilaca poput
  Galilea i da Vincia, koji su se univerzalno
  bavili organizacijom rada

10

• doprinosi prvih autora iz vremena prve
  industrijske revolucije Maršala Vaubana i J. R.
  Peronneta, koji su zapoceli detaljno proucavati
  organizaciju ljudskog rada
• Razvojem industrijske proizvodnje krajem 19.
  stoljeca proizvodnja postaje temeljna funkcija
  tadašnjeg poduzeca, a organizacija dobiva
  nesluceni zamah.
• Razdoblje pojave inženjera Charlesa Babbagea,
  Daniela McCalluma i Henrya Townea, koji
  organizaciji pristupaju kao prakticnoj
  djelatnosti. Stoga su i njihovi radovi, prije
  svega, rezultat primjene teorijskih spoznaja na
  rješavanje prakticnih organizacijskih problema.
  Oni i njihovi radovi predstavljaju pretece
  znanstvenog pristupa proucavanju organizacije.

11

1.2.2 Klasifikacija organizacijskih
teorija Organizacijska teorija vrlo je mlada
znanost, a kao posebna znanstvena disciplina
pocela se oblikovati na prijelazu iz 19. u 20.
stoljece. Svoj brzi napredak organizacijska
teorija može zahvaliti naglom razvoju proizvodnih
snaga pocetkom 20.stoljeca, koji je bio posebno
izražen u industriji. Traženje pouzdanijih
rješenja u organizaciji industrijske proizvodnje
podstaknulo je potrebu za znanstvenim
istraživanjima, narocito u podrucju organizacije
rada, što je omogucilo do tada neslucen razvoj
organizacijske misli. Mnogi autori bavili su
se organizacijom i to sa razlicitih gledišta.
Stoga se, uvjetno, može govoriti o razlicitim
teorijama, pristupima, pravcima ili školama.
Izuzetno je teško ponuditi jednu potpuno preciznu
i dovoljno sveobuhvatnu klasifikaciju, ne samo
zbog broja i razlicitosti pristupa ili pravaca,
vec i zbog njihove medusobne povezanosti, pri
cemu se pojedini autori, odnosno teoreticari
pojavljuju u više teorija ili škola.

12

• U osnovi se, pak, organizacijske teorije mogu
  razvrstati na dva osnovna nacina, odnosno dva
  temeljna kriterija
• po srodnosti ideja ili po naglasku na pojedine
  komponente ili gledišta organizacijske teorije
• po vremenskom razdoblju u kojem se pojavila
  pojedina teorija, pravac ili škola.
• Po prvom kriteriju (srodnosti ideja)
  organizacijske se teorije prema M. Žugaju mogu
  razvrstati po školama i to na slijedeci nacin
  (Žugaj, Cingula, 1992.)
• bihevioristicka škola
• 1.1. meduljudski odnosi
• 1.2. sociološki sustavi
• empiricka škola
• škola teorije odlucivanja
• kvantitativna škola
• škola upravljackih procesa

13

Slika 2. Prikaz škola organizacije s
najznacajnijim autorima prema M. Žugaju
Bihevioristicka škola
Škola upravljackih procesa
Empiricka škola
Škola teorije odlucivanja
Kvantitativna škola
Meduljudski odnosi
Sociološki sustavi

1900. 1915. 1930. 1945. 1960. 1975.
Weber
Taylor Gilberth Gannt
Fayol
Hawthorne eksperimenti
Urwick Gullick
Barnard Oružane snage
Mayo Roethlisberger
Von Neumann
Maslow
Schlafier Hitch
Simon March Cyert
Argyris Simon Herzberg Likert
Koontz
McGregor
Dale
14

• Bihevioristicka škola, u okviru koje su se
  razvile dvije podskupine, naglasak stavlja na
  ponašanje ljudi u organizaciji, covjekove
  potrebe i motivacijske cimbenike. Glavni
  predstavnici ove škole su D. McGregor, A. Maslow
  i F. Herzberg.
• 2. Empiricka škola, se još naziva i škola na
  temelju iskustva, a razvila se na Harward
  Business School. U okviru ove škole prvi put se
  primjenjuje metoda case study, odnosno metoda
  proucavanja slucajeva, koja se od tada vrlo
  cesto koristi u istraživanju organizacije.
• 3. Škola teorije odlucivanja, u središte
  postavlja proces odlucivanja i cimbenike s njim
  povezane. Glavni predstavnik ove škole je H.
  Simon

15

4. Kvantitativna škola, organizacijske
probleme pokušava riješiti s pomocu matematickih
relacija, metoda i modela, težeci pronalaženju
optimalnih rješenja. Najveci nedostatak ove škole
je uvjerenje da se složenost organizacijske
stvarnosti može izraziti i, što je još
iluzornije, postaviti u cvrste ali apstraktne
matematicke okvire. Ona pri tome zaboravlja na
brojnost i složenost organizacijskih fenomena i
nepredvidljivost ponašanja ljudi koji cine
organizaciju. 5. Škola upravljackih procesa u
središte proucavanja stavlja rukovoditelja
managera, upravljacki proces i njegove temeljne
odrednice. Glavni predstavnik ove škole je H.
Fayol, te L. Urwick i L. Gulick, kao sljedbenici
ideje H. Fayola.

16

• Po drugom kriteriju (vremenskog razdoblja),
  moguce je razlikovati slijedece teorije
  organizacije
• klasicnu teoriju organizacije od 1900. do
  (1930.).
• neoklasicnu teoriju organizacije od 1930. do
  1950.
• modernu teoriju organizacije od 1950. do danas.
• Ovo je ujedno i najcešce korištena klasifikacija
  organizacijskih teorija, pa ce se, shodno tome,
  svaka od njih potanko obraditi u tockama koje
  slijede.
• Pored vec navedenih klasifikacija moguce je
  govoriti i o slijedecim dvjema klasifikacijama
• o novim tendencijama u organizacijskoj teoriji,
• o pobocnim pravcima razvoja organizacijske
  teorije.

17

• Nove tendencije u razvoju organizacijske teorije
  obuhvacaju koncepte prilagodljivih proizvodnih
  sustava, mrežne organizacije i tvornice bez
  ljudi, kao i suvremene teorije tvrtke od kojih
  posebno treba istaknuti transakcijsku teoriju i
  teoriju agencije.
• Pobocnim pravcima razvoja organizacijske teorije
  smatraju se
• organizacijske teorije u Njemackoj izmedu dva
  svjetska rata,
• organizacijske teorije i praksa u socijalistickim
  zemljama,
• organizacijske teorije i praksa u Japanu.
• Doprinosi spomenutih teorija istinski su
  obogatili spoznaje o organizaciji kao
  jedinstvenom fenomenu vremena u kojem živimo

18

• 1.2.3. Klasicna teorija organizacije
• Klasicna teorija organizacije nastavlja se na
  izvjestan nacin na rezultate prethodnih
  proucavanja organizacije, a njezin nastanak
  omogucio je nagli razvoj proizvodnih snaga i
  industrijske proizvodnje pocetkom 20. stoljeca.
  Do tada se razvoj organizacije temeljio na
  iskustvu ljudi i upravo pocetkom 20. stoljeca
  zapocinje razdoblje znanstvenog proucavanja
  organizacije rada.
• Klasicna teorija organizacije naziva se još i
  teorijom znanstvenog upravljanja (scientific
  management).
• Prema jednoj skupini teoreticara u okviru
  klasicne teorije moguce je razlikovati dvije
  varijante
• fiziološka varijanta i
• administrativna varijanta

19

• 1. Fiziološka varijanta, koja je znacajno
  doprinijela razvoju znanosti o radu (machine
  theory of organisation) orijentirana je na
  organizaciju i racionalizaciju procesa rada u
  radionici, s posebnim naglaskom na razvoj metoda
  proizvodnje, studiju vremena, pokreta i zamora,
  te konceptu nadnice. Glavni predstavnici
  fiziološke varijante su F. Taylor, F. i L.
  Gilberth.
• 2. Administrativna varijanta, (administrative
  management theory) poglavito je orijentirana na
  razradu administrativne strukture, odnosno
  strukture upravljanja. Njeni glavni predstavnici
  su H. Fayol i L. Urwick.
• Obje varijante bave se samo formalnom
  organizacijom, a covjeka tretiraju pasivnim
  subjektom.
• Navedena podjela ima brojne nedostatke, te se
  predlaže slijedeca klasifikacija pravaca, odnosno
  usmjerenja unutar klasicne teorije organizacije
• teorija znanstvene organizacije rada
• teorija administrativnog upravljanja
• teorija birokratske organizacije

20

1. Teoriju znanstvene organizacije rada
utemeljili su, svojim prakticnim i teorijskim
doprinosima, slijedeci autori, koji su ujedno i
glavni predstavnici znanstvene organizacije rada
Frederic Winslow Taylor, Henry Ford, Frank i
Lilian Gilbreht, Henry Gantt i Harington
Emerson. F. W. Taylor je otac znanstvene
organizacije rada. On je prešao životni put od
radnika do glavnog inženjera. I sam je radio u
proizvodnji te je promatrao kako njegovi ljudi
rade, pratio njihovo ponašanje pri radu i
analizirao ostvarene rezultate. Zakljucio je da
ljudi ne rade dovoljno djelotvorno. Kako bi
povecao njihovu djelotvornost Taylor je razradio
metodu znanstvenog kreiranja poslova, a znalacki
je odvojio funkciju planiranja od pripreme
proizvodnje. Takoder se zalagao da se metode
odmjeravanja rada odoka zamijene znanstvenim
metodama, tj. Pronalaženjem najboljih metoda rada
i odgovarajucih alata. Njegov osnovni pristup
temeljio se na zahtjevu da se svaki posao,
operacija ili proces moraju detaljno
prostudirati, kako bi se odredio najbolji nacin
za njihovo izvršenje. Nadalje, istice da se svaki
posao mora podijeliti na niz manjih pojedinacnih
dijelova ili elemenata, te štopericom odrediti
najkrace potrebno vrijeme za njihovo izvršenje.

21

Stoga Taylora i smatraju zacetnikom studija
rada i studija vremena. Taylor je primjenjujuci u
praksi znanstvena nacela organizacije rada
(podjela rada, mehanizacija, racionalizacija,
normizacija i koordinacija) i provjeravajuci na
taj nacin svoje teorijske postavke, prvi razradio
ideju zadatka. On je nastojao precizno odrediti
što treba raditi, kako treba raditi i u kom
vremenu treba izvršiti postavljeni zadatak. Rad
na temelju zadatka predstavlja novi pristup u
odnosu na rad po komadu ili na dnevni rad. To
posebno treba imati u vidu ako se zna da je uz
cilj, zadatak jedno od osnovnih obilježja svake
organizacije.

22

• Na prvoj konferenciji o znanstvenom upravljanju,
  1911. u Parizu, Taylor je definirao slijedece
  principe znanstvenog upravljanja
• razvoj znanstvenih metoda kao zamjena za
  empirijske metode,
• selekcija radnika na znanstvenoj osnovi,
• prenošenje znanstvenih saznanja na radnika,
• podjela rada izmedu rukovoditelja i radnika

23

• Rezimirajuci Taylorov doprinos razvoju
  organizacijske teorije može se ustvrditi da se
  Taylor, težeci povecanju djelotvornosti
  neposrednog ljudskog rada u proizvodnji s
  dominantno rucnim radom zalagao za
• optimalnu organizaciju procesa rada zasnovanu na
  detaljnoj podjeli rada, pojednostavljenju i
  racionalizaciji svakog elementa rada i sredstva
  za rad, specifikaciji zadataka i standardizaciji,
• obucavanje radnika za obavljanje zadataka na
  standardizirani, prostudirani i najbolji nacin,
• materijalno stimuliranje radnika za postizanje
  što veceg radnog ucinka, a u skladu s ispunjenjem
  norme (pri cemu je norma utvrdena prema najboljem
  radniku),
• funkcionalno upravljanje umjesto linijskog
  upravljanja

24

• Rezultate svojih istraživanja Taylor je objavio u
  slijedecim radovima
• Sustav placanja po komadu A Price Rate System
  (1895.),
• Upravljanje radionicom Shop management (1903.),
• Principi znanstvenog upravljanja The Principles
  of Scientific Management (1911.)
• H. Ford je u svojim tvornicama primijenio vecinu
  Taylorovih metoda, dogradujuci u praksi neke od
  njih i otkrivajuci nove. On je izgradio svoj
  vlastiti sustav organizacije rada, kojemu su
  osnovne znacajke primjena novih tehnickih
  rješenja, detaljna podjela i pojednostavljenje
  rada te dobra priprema rada.
• Njegov najveci doprinos je uvodenje pokretne
  trake, što je uz primjenu nacela i metoda
  znanstvene organizacije rada omogucilo razvoj
  velikoserijske i masovne proizvodnje.

25

Sljedbenici Taylorovog ucenja takoder su
znatno doprinijeli afirmaciji znanstvene
organizacije rada. Tako se supružnici F. i L.
Gilbreht smatraju osnivacima studija pokreta (17
osnovnih) i mikropokreta. Oni su u podrucje
tehnickog procesa uveli pracenje redoslijeda
dogadaja putem dijagrama. H. Gant se bavio
sustavom pracenja (radnog ucinka i nadnica),
sustavom kontrole i planiranjem vremena. Rezultat
njegovih istraživanja su Ganttove karte ili
gantogrami. H. Emerson se takoder bavio
sustavom placanja ali je najveci prinos dao
razvoju teorije upravljanja, odnosno organizacije
funkcije upravljanja, u okviru koje je detaljno
razradio linijsko-štabsku strukturu upravljanja.

26

• 2. Teorija administrativnog upravljanja drugi je
  važan pravac u okviru klasicne teorije
  organizacije. Glavni predstavnik ove teorije je
  Henry Fayol, a dosljedni nastavljaci njegov
  ucenja su Luther Gulick i Lyndai Urwick. H.Fayol
  je bio upravitelj u rudnicima i rudarskim
  korporacijama. Prešao je put od rudarskog
  inženjera do upravitelja korporacije, baveci se
  pretežno problematikom upravljanja. Fayol
  promatra industrijsko poduzece kao skup 6 klasa
  ili skupina poslova.
• Te skupine poslova su
• Tehnicka
• Komercijalna
• Financijska
• Administrativna
• Racunsko izvještavanje
• Sigurnost imovine i osoba
• Treba naglasiti da su skupine poslova pretece
  današnjih funkcija tehnicka funkcije
  proizvodnje, komercijalna funkcije nabave i
  funkcije prodaje, financijska- financijske
  funkcije, racunsko izvještavanje funkcije
  racunovodstva i administrativna- funkcije
  upravljanja.

27

Fayol najvece znacenje pridaje administrativnoj
skupini poslova, odnosno funkciji upravljanja, pa
ga se stoga i smatra utemeljiteljem
administrativne doktrine. U svojim daljnjim
razmatranjima definira i 5 kljucnih elemenata
administrativne skupine poslova, odnosno funkcije
upravljanja predvidanje, organiziranje,
zapovijedanje, koordiniranje i kontroliranje,
koji predstavljaju ujedno i pet temeljnih
zadataka svakog upravitelja koji su veoma bliski
onome što danas nazivamo temeljnim managerskim
funkcijama (PLANIRANJE, ORGANIZIRANJE,
KADROVANJE, VOÐENJE I KONTROLA).

28

• Uz Navedenih 5 elemenata Fayol je postavio i
• 14 nacela ili principa upravljanja. To su
• podjela rada,
• autoritet,
• disciplina,
• jedinstvo naredivanja (zapovijedanja),
• jedinstvo upravljanja,
• podcinjavanje osobnog interesa opcim interesima,
• nagradivanje,
• centralizacija,
• hijerarhija autoriteta,
• red (urednost),
• pravednost,
• stalnost osoblja,
• inicijativa,
• duh tijela (jedinstvo osoblja).

29

• Fayol je definirao i optimalne raspone
  upravljanja 14 na višim razinama i 115 na
  izvršnoj, najnižoj razini. Razvio je takoder
  linijsku, štabnu i kombiniranu strukturu
  upravljanja, smatrajuci da je moguce propisati i
  tipizirati optimalnu organizacijsku strukturu.
  Taylora u SAD-u i Fayola u Francuskoj su
  zaokupljali pretežno isti problemi, vezani uz
  ucinkovitost proizvodnje s tima da je rješavanju
  Taylor prišao s operativne a Fayol s najviše
  upravljacke razine.
• Fayolovu administrativnu doktrinu dalje su u
  svojim radovima razvijali L. Gullick i L. Urwick.
  Oni su se bavili podjelom rada i razvrstavanjem
  poslova, a njihov je glavni doprinos u tome što
  su razradili 4 principa s pomocu kojih se može
  izvršiti podjela i razvrstavanje poslova.
• Ti principi su
• predmetni princip prema svrsi proizvoda ili
  usluge,
• fazni princip prema tehnicko-tehnološkom
  procesu,
• teritorijalni princip prema tržištu,
• teritorijalni princip prema mjestu i vremenu.

30

• 3. Teorija birokratske organizacije vezuje se uz
  ime njemackog sociologa Maxa Webera. U djelu
  Privreda i društvo, razradio je koncept
  birokratske organizacije koja po njemu
  predstavlja idealan tip organizacije
  (formalizirane, profesionalne i stabilne).
• Osnovne postavke birokratske organizacije su
• hijerarhija,
• pravila i procedure,
• autoritet,
• struktura.
• Na hijerarhijskom nacelu postavljeni su svi
  odnosi nadredenosti i podredenosti, a pravilima i
  procedurama potanko se razraduju i propisuju
  radni postupci i ponašanje clanova organizacije.
  Kako autoritet nije vezan uz sposobnost osobe,
  nego uz mjesto koje ona zauzima na hijerarhijskoj
  ljestvici, pod autoritetom se ovdje
  podrazumijeva formalni autoritet. Sve je
  podredeno strukturi jer ona podrazumijeva bit
  birokratske organizacije.
• Kao svaka teorija i teorija birokratske
  organizacije ima svoje prednosti i nedostatke.

31

• Negativne konotacije birokratska organizacija
  dobiva kada se prenaglašavaju formalizam,
  hijerarhija i kontrola. Najveci nedostaci ove
  teorije
• zapostavljanje ljudske dimenzije,
• zanemarivanje psiho-socijalnog aspekta,
• svodenje covjeka na dodatak stroju i sredstvo za
  povecanje ucinkovitosti,
• tretiranje covjeka kao iskljucivo ekonomskog
  bica,
• promatranje organizacije kao zatvorenog sustava,

32

• 1.2.4. Neoklasicna teorija organizacije
• Neoklasicna teorija organizacije se u praksi još
  naziva teorijom meduljudskih odnosa, a poznata je
  i kao human relation pristup. Ona predstavlja
  prvu kritiku postavki klasicne teorije. Nju
  karakterizira psiho-socijalni pristup, dakle,
  upravo ono što je nedostajalo klasicnoj teoriji
  organizacije.
• U osnovi se sastoji od dva slijedeca dijela
• teorije o meduljudskim odnosima,
• teorije o ponašanju u organizaciji koja se još
  naziva školom socijalnog sustava.

33

1. Teorija o meduljudskim odnosima se temelji
na rezultatima Hawthorne eksperimenata (Hawthorne
studije) koje su proveli Elton Mayo, psiholog i
Fritz Roethlisberger, sociolog, u razdoblju od
1927. do 1932. godine u Hawthorne radionicama pri
Western Electric Company u Chicagu. Oni su
proucavajuci uvjete radne sredine došli do
brojnih zakljucaka o motivaciji, zadovoljstvu i
radnom moralu zaposlenih, te o odnosima unutar
radne skupine. 2. Teoriju o ponašanju u
organizaciji svojim su doprinosima obilježili
slijedeci teoreticari Abraham Maslow, Chris
Argyris, Frederick Herzberg, Rensis Likert i
Douglas McGregor. Iako je u središtu njihova
zanimanja ponašanje ljudi u organizaciji kao
socijalnom sustavu, rijec je, u biti o
motivacijskim pristupima.

34

• Maslow poznat je po tome što je prikazao
  hijerarhiju temeljnih
• ljudskih potreba.
• Sve potrebe Maslow dijeli na
• fiziološke potrebe, ili potrebe ljudskog
  organizma
• sigurnosne potrebe ili potrebe zaštite
• potrebe ljubavi ili socijalne potrebe
• potrebe poštovanja ili psihološke potrebe
• potrebe samoostvarenja ili potrebe
  samopoštovanja.
• Sve navedene vrste potreba medusobno su u
  hijerarhijskom odnosu, pri
• cemu potrebe niže kategorije imaju jacu
  motivacijsku snagu.
• Zadovoljavanjem pojedine potrebe gubi se njena
  motivacijska snaga, pri
• cemu valja imati na umu da se ni jedna potreba ne
  može potpuno
• zadovoljiti. Maslow takoder smatra da navedene
  potrebe nisu jedina
• determinanta ljudskog ponašanja.
• Njegova teorija temeljnih potreba ima karakter
  opce teorije motivacije.

35

C. Argyris na izvjestan nacin nadopunjuje
spoznaje o teoriji potreba do kojih je došao A.
Maslow. On polazi od stava da je pretežno
zadovoljenje potreba pretpostavka za razvitak
zdrave osobe. Argyris povezuje ostvarenje
ljudskih potreba s psihološkim razvojem i
sazrijevanjem pojedinca. On takoder promatra
potrebe pojedinca u kontekstu organizacije i
ustvrduje da se, ako organizacija u kojoj djeluje
ne zadovolji njegove potrebe, pojedinac
prilagodava toj situaciji ravnodušnošcu, što
negativno djeluje na organizacijsko
funkcioniranje i djelotvornost.

36

• F. Herzberg je autor teorije dvojnog cimbenika
  motivacije ili higijensko-motivacijske teorije.
• Prema F. Herzbergu postoje dvije skupine
  cimbenika
• higijenski cimbenici
• motivacijski cimbenici
• Higijenski cimbenici, u prenesenom znacenju,
  predstavljaju odgovarajuce uvjete kao
  pretpostavke za neometan rad, ali oni ne
  motiviraju. Herzberg svu svoju pažnju koncentrira
  na problem radne motivacije, pa s tim u vezi
  ukazuje na motivacijske cimbenike koji su, ne
  samo glavni motivatori nego i cimbenici
  zadovoljstva.

37

• R. Likert je organizacijsku teoriju obogatio sa
  dva doprinosa.
• Prvi se njegov doprinos odnosi na pokušaj dorade
  organizacijske strukture putem modela (strukture)
  povezujuceg klina.
• Struktura povezujuceg klina temelji se na dvjema
  glavnim postavkama prvoj po kojoj je svaki
  covjek grupovoda nižih jedinica ujedno i clan
  više jedinice, te drugoj po kojoj se suprotno
  linijskoj strukturi odnosa covjek-covjek
  razvijaju i odnosi skupina-skupina.
• Drugi Likertov doprinos mnogo je znacajniji a
  odnosi se na njegova 4 sustava upravljanja, koji
  su nazvani sustavom 4M, po prvim slovima njihovih
  engleskih izraza.
• Rijec je o slijedecima sustavima upravljanja
• eksploatirajuce-autokratskom,
• dobrovoljno autokratskom,
• participativnom,
• demokratskom.
• Navedeni stilovi su vrlo slicni današnjim
  stilovima upravljanja.

38

D. McGregor je razvio teoriju X i teoriju Y, kao
dvije razlicite filozofije upravljanja. Za svaku
od njih on navodi odgovarajuce pretpostavke po
kojima se ljudi ponašaju. Tako prema postavkama
teorije X ljudi imaju nesklonost prema radu i
žele ga izbjeci. Nasuprot tome, prema postavkama
teorije Y, ljudi shvacaju da je rad prirodna
stvar, trošenje fizickih i psihickih snaga i ne
žele ga izbjeci. I dok teorija X predstavlja
klasican pristup problemima motivacije, teorija Y
se nudi kao poželjan pristup.

39

• Na poslijetku je potrebno ukazati na doprinose
  neoklasicne teorije razvitku organizacijske
  teorije, odnosno naznaciti po cemu se neoklasicna
  teorija bitno razlikuje od klasicne teorije.
• Njezini doprinosi su
• povecala je saznanja o ljudskom ponašanju,
  pogotovo kada je rijec o uvjetima rada i
  zadovoljstvu na radu
• otkrila je neformalnu organizaciju, temelj koje
  cini individualno i skupno ponašanje
• potvrdila je da mehanicisticka struktura ne može
  zadovoljiti funkcionalne potrebe organizacije
• otvorila je raspravu o pitanjima centralizacije i
  decentralizacije
• podstakla je formiranje bihevioristickog
  pristupa
• modificirala je i poboljšala nacela koja su
  cinila temelj klasicne teorije organizacije rada
  (podjela rada, hijerarhija, struktura i raspon
  kontrole).

40

• 1.2.5. Moderna teorija organizacije
• O modernoj teoriji organizacije može se govoriti
  na tri razlicita nacina, tj. Tako da se govori o
• teorijama, odnosno pravcima koji cine modernu
  teoriju organizacije
• osnovama koje cine modernu teoriju organizacije
• pristupima koji dominiraju modernom teorijom
  organizacije.
• 1. Teorije, odnosno pravci koji cine modernu
  teoriju organizacije
• Izuzetno je teško iz mnoštva razlicitih doprinosa
  velikog broja autora-teoreticara organizacije
  izdvojiti kljucne teorije koje cine osnovu
  moderne teorije, ali ce se s obzirom na obuhvat
  ovog prikaza, ukazati na one znacajnije.

41

• Dakle, modernu teoriju organizacije, koja se
  pocela javljati 1950. godine i ciji razvoj još
  uvijek traje, pri cemu se u njoj miješaju i
  ispreplicu doprinosi, spoznaje i stavovi iz svih
  prethodnih teorija cine slijedece teorije
  (Shafritz, Ott, 1992.)
• a) Strukturalna teorija
• mehanicki i organski sustavi, Tom Burns i
  G.M.Stalker
• koncept formalne organizacije, Peter M. Blau i W.
  Richard Scott
• veza organizacija ambijent, Paul. R. Lawrence i
  Jay W. Lorsch
• sustav 5S, Henry Mintzberg
• b) Teorija sustava kontingencije i populacijske
  ekologije
• organizacija i teorija sustava, Daniel Katz i
  Robert L. Kahn
• opca teorija sustava, Fremont E. Kast i James E.
  Rosenzweig
• model informacijskog procesa, Jay Galbraight
• koncept organizacijske ekologije, Eric Trist
• c) Teorija višestrukih faktora
• razumijevanje radnih odnosa, Oliver E.
  Williamson
• d) Teorija moci i politike
• moc u odlucivanju, Jeffery Pfeffer
• igra moci i njeni igraci, Henry Mintzberg
• e) Organizacijska kultura i simbolicki management
• definiranje organizacijske kulture, Edgar H.
  Schein.

42

Slika 3.
2. Osnove koje cine
modernu teoriju
SUSTAVNI PRISTUP

RAZVIJENI BIHEVIORISTICKI PRISTUP
NOVI STRUKTURNI MODELI
MODERNA TEORIJA ORGANIZACIJE
KVANTITATIVNE (MATEMATICKE) METODE
RACIONALNO ODLUCIVANJE
TEORIJA KONTINGENCIJE
43

• 3. Pristupi koji dominiraju modernom teorijom
  organizacije
• U osnovi se može govoriti o 4 pristupa koji
  dominiraju modernom teorijom organizacije. To su
• klasicni,
• bihevioristicki,
• sustavni,
• kontingencijski.
• Sa slike 4. je uocljivo da je kontingencijski
  pristup nastao pod utjecajem klasicnog,
  bihevioristickog i sustavnog pristupa.
  kontingencijski pristup je ukljucio neke od
  postavki spomenutih pristupa, ali je, unijevši
  znacajne novine doprinio napuštanju
  univerzalistickih, optimalistckih i
  deterministickih principa u oblikovanju
  organizacijske strukture poduzeca.

44

Slika 4. Utjecaj klasicnog, bihevioristickog i
sustavnog pristupa na nastanak kontigencijskog
pristupa
BIHEVIORISTICKI PRISTUP

SUSTAVNI PRISTUP
KLASICNI PRISTUP
KONTINGENCIJSKI (SITUACIJSKI) PRISTUP
45

Da je rijec o relativno novom pristupu govori i
vremenska ljestvica na Slici 5.
KONTINGENCIJSKIPRISTUP

SUSTAVNI PRISTUP
BIHEVIORISTICKI PRISTUP
KLASICNI PRISTUP
1890 1900 1910 1920 1930 1940 1950 1960
1970 1980 1990
Prikazana vremenska ljestvica potvrduje tezu da
su u današnjoj organizacijskoj praksi prisutni
gotovo svi pristupi, odnosno da se u okviru
moderne teorije može govoriti o svojevrsnoj
mješavini svih spomenutih pristupa.
46

Sustavni pristup znacajno je doprinio razvoju
organizacijske teorije i njenoj konceptualnoj
integraciji. Ovaj pristup tretira organizaciju
kao otvoren sustav isticuci u prvi plan važnost
medudjelovanja poduzeca s njegovim ambijentom.
Poduzece se promatra sveobuhvatno, kao cjelina
razlicitih podsustava prirodnog, tehnickog,
ekonomskog i kadrovskog. Spomenuti podsustavi
sastavljeni su od elemenata izmedu kojih se
uspostavljaju komunikacijski tokovi i veze. Na
Slici 6 prikazan je sustavni model organizacije,
kojemu su autori F. E. kast i J. E. Rosenzweig.
Prema njihovu shvacanju organizacija se sastoji
od pet podsustava, pri cemu se i sama
organizacija tretira kao podsustav ambijenta
nadsustava. Sustavni pristup, kojeg su teorijski
uoblicili i zaokružili upravo spomenuti autori,
nastao je pod utjecajem opce teorije sustava. U
središtu ovog pristupa je sustav kao misaona
konstrukcija cjeline. Promatrano s gledišta
sustava organizacija je, po ovom pristupu
organizirana struktura, otvorena prema ambijentu
s kojim vrši razmjenu materije, energije i
informacija. Znacajno je još istaknuti da je
sistemski pristup posebnu pažnju poklonio upravo
medudjelovanjem organizacije kao sustava i
njezinog ambijenta postavljajuci sustavni model
integralne organizacijske strukture.

47

AMBIJENT
CILJNO VRIJEDNOSNI PODSUSTAV

TEHNICKI PODSUSTAV
AMBIJENT
AMBIJENT
UPRAVLJACKI PODSUSTAV
STRUKTURNI PODSUSTAV
PSIHO SOCIJALNI PODSUSTAV
AMBIJENT
Slika 6. Prikaz modela organizacije-poduzeca kao
podsustava u sklopu nadsustava njegovog ambijenta
48

Situacijski pristup polazi od sustavnog pristupa
i temeljne postavke da se organizacijske
varijable nalaze u složenoj meduovisnosti jedna s
drugom, kao i s uvjetima u ambijentu.
Najznacajniji teorijski doprinos izucavanju ove
problematike dali su Lawrence i Lorsch, koji su
još 1967. godine izvršili empirijsko istraživanje
i razvili situacijski pristup. Svoja saznanja oni
su uoblicili u teoriju kontingencije. Po njihovom
mišljenju treba napustiti modeliranje idealne
organizacije i odreci se apstraktnih rješenja
koja bi odgovarala svim uvjetima. Nastanak
situacijskog pristupa vezuje se, pored imena vec
navedenih autora, i uz imena kao što su J.
Woodward, A. Chandler i J. Child. Jedan od
najnovijih i najzanimljivijih radova, koji
slijedi postavke situacijskog pristupa, vezan je
uz ime H. Mintzberga. On je razradio model
dizajniranja organizacijske strukture poduzeca
koji se zasniva na višedimenzionalnoj
determinaciji organizacijskih struktura. U
razradi modela H. Mintzberg polazi od tri
hipoteze hipoteze podudarnosti, hipoteze
konfiguracije i proširene hipoteze konfiguracije,
koje, ujedno predstavljaju i samu bit
situacijskog pristupa.

49

1.2.6. Od konacne spoznaje o organizaciji do
organizacije buducnosti Povezujuci ono što je do
sada receno o organizaciji i organizacijskim
teorijama, treba istaknuti da se, kako tvrdi P.
Drucker, vec dva puta u povijesti mislilo da se
došlo do konacnih dogovora, odnosno do konacne
spoznaje o organizaciji. Prvi put je to bilo u
razdoblju od 1895. do 1910. godine, kada su
najprije G. Siemens u Njemackoj, te J. P. Morgan,
A. Carnegie i J. D. Rockfeller Jr. u SAD,
odvojivši upravljanje od vlasništva, pristupili
temeljnoj rekonstrukciji svojih poduzeca u smislu
profesionalizacije, što je, sve zajedno,
kulminiralo 1910. godine, kada je H. Fayol
oblikovao koncept funkcionalne organizacije. Druga
prekretnica se vezuje uz dvadesete godine ovoga
stoljeca. Zapocela je s Pierre S. Du Pontovom
rekonstrukcijom obiteljske korporacije, a
nastavila se Alfred P. Sloanovim istraživanjima u
kompaniji General Motors. Ta istraživanja
rezultirala su A. P. Sloanovim konceptom
federalne decentralizacije. Pokušavajuci pronaci
odgovarajuci organizacijski odgovor za poslovanje
složene i velike kompanije, kakva je bila General
Motors, A. P. Sloan je definirao novi koncept,
koristeci pri tome H. Fayolovu funkcionalnu
organizaciju za manje organizacijske jedinice,
dok je poslovanje vecih jedinica organizirao na
principu federalne decentralizacije.

50

Sloanov koncept postao je, neposredno nakon II.
svjetskog rata, opceprihvaceni model organizacije
u gotovo cijelom svijetu. Doraden je i usavršen
pocetkom pedesetih godina u kompaniji General
Electric, koji model i danas primjenjuju mnoge
kompanije širom svijeta, cak i neke poznate
japanske kompanije. Dvadesetih godina ovog
stoljeca nove znanstvene spoznaje gotovo su u
potpunosti izmijenile dotadašnja saznanja o
svijetu koji nas okružuje. Pojava novog nacina
gledanja na svijet utemeljenog na Einsteinovoj
teoriji relativnosti i kvantnoj mehanici, koja
proucava gibanje cestica mnogo manjih od atoma,
imala je za posljedicu napuštanje znanstvenog
determinizma zasnovanog na Newtonovoj ideji o
svijetu kao velikom stroju, ponašanje kojega se
može tocno predvidjeti. Time su dovedena u
pitanje i mnoga saznanja iz podrucja
organizacijske teorije, a prije svih Taylorov
koncept organizacije, koji se najvecim dijelom
zasnivao na pretpostavci da je znanost o
upravljanju zapravo jednako deterministicka kao
fizika ili bilo koja druga prirodna znanost. To
je dovelo do pojave novih teorija, pravaca i
škola, kojih su predstavnici svojim
istraživanjima i znanstvenim promišljanjem
organizacijske stvarnosti nastojali dati puni
doprinos utemeljenju novih znanstvenih spoznaja i
razvoju znanosti o organizaciji.

51

Medutim, vec ranih pedesetih godina pokazalo
se da modeli funkcionalne organizacije i
federalne decentralizacije ne mogu ucinkovito
udovoljiti zahtjevima vremena i promijenjenim
uvjetima u kojima su djelovala tadašnja poduzeca.
To je, ujedno, prema A. Toffleru i pocetak post
industrijskog ili informatickog društva koje
upravo nastaje kao rezultat treceg vala promjena.
Zahtjevi koji se postavljaju pred post
industrijsko poduzece vezani su, prije svega, uz
elasticnost i prilagodljivost organizacijske
strukture, kao i sposobnost poduzeca da se putem
odgovarajuce organizacijske strukture što brže
prilagodi promjenama ambijenta i društvu u kome
djeluje.


52

Do nove bitne prekretnice u znanosti, koja je
imala znacajnog odraza i na razvoj organizacije,
došlo je pocetkom šezdesetih godina, kada su
rezultati nekoliko istraživanja potvrdili da
infinitezimalne promjene inputa nekog sustava
mogu izazvati znacajne posljedice u njegovom
ukupnom djelovanju i dovesti do nepredvidljivih i
kaoticnih situacija. Pokazalo se, medutim, da se
iza prividne kaoticnosti ipak kriju odgovarajuca
pravila i zakoni po kojima se takvi sustavi
ponašaju i razvijaju. Taj novi koncept u
organizacijskoj je teoriji nazvan teorijom kaosa.
Bit ove teorije leži u pokušaju razumijevanja
kaosa, u nastojanju da se simulira buduce
ponašanje velikih i složenih sustava kojih je
tipican primjer poduzece, i to prvenstveno putem
medudjelovanja njegovih sastavnih dijelova.
Teorija kaosa gleda na poduzece kao na kompleksan
dinamican sustav, kao na, kako kaže nobelovac R.
H. Coase, ekonomsku molekulu cjelokupnog
ekonomskog sustava.

53

Danas kada ulazimo u novo razdoblje
organizacijskih promjena u vezi s problematikom
organizacije otvaraju se brojna nova pitanja
kakvo ce biti, kako ce izgledati i na cemu ce se
temeljiti poduzece buducnosti? Sve su to pitanja
kojima je zaokupljena današnja teorija i s kojima
ce se, sasvim sigurno, baviti organizacijska
teorija buducnosti. Jedan od autora koji je
pokušao odgovoriti na neka od tih pitanja je R
Drucker. Prema njemu ce poduzece buducnosti biti
poduzece strucnjaka. On predvida da ce poduzece
21. stoljeca biti slicnije bolnici, sveucilištu
ili simfonijskom orkestru nego današnjem
poduzecu. Poduzece buducnosti zasnivat ce se na
znanju i informacijama i bit ce najvecim dijelom
sastavljeno od strucnjaka - specijalista
organiziranih u ad-hoc timovima. Strucnjaci ce u
svom radu i upravljanju biti potpuno samostalni,
a takvo poduzece zahtijevat ce od svojih clanova
jasne zajednicke ciljeve i precizno utvrdene
postupke, vecu samodisciplinu i više individualne
odgovornosti. Takoder se smatra da ce jedna od
karakteristika poduzeca buducnosti biti
informacija. Suprotno ocekivanjima, poduzece
temeljeno na informacijama nece zahtijevati
izuzetno visoku tehnološku razinu. Njegovu bi
snagu trebali ciniti ne tehnologija, nego znanje
i organizacija, i to organizacija u širem
kontekstu, u kojoj bi posebnu ulogu trebala
preuzeti organizacijska struktura.

54

Na ovim premisama, predvida R Drucker,
izgradit ce se društvo znanja i društvo
organizacije. Iz navedenog proizlazi da ce jedan
od osnovnih zadataka buduceg poduzeca biti
orijentiran k tome kako uvoditi znanje u poduzece
i kako, putem znanja, uvoditi promjene, upravo
stoga, jer je nerazdvojno povezano s promjenama.
Promjene iniciraju istraživanja i traženja
novih znanja, a rezultati istraživanja omogucuju
stjecanje spoznaja koje, zatim, dovode do
promjena i u nacinima razmišljanja, djelovanja i
organiziranja. Promatrano s gledišta poduzeca
buducnosti nova ce znanja biti i glavni uzrocnik
promjena u samom poduzecu, pa ce ucenje postati
doživotni proces ne samo za strucnjake i
znanstvene radnike, vec i za svakog clana
poduzeca buducnosti, koje ce morati biti
znanstveno utemeljeno, na odgovarajuci nacin
organizirano i znalacki vodeno.

55

56