Muceni

1
Muceništvo u Domovinskom ratu

• Dr. Juraj Njavro

2

• Uvod
• Patnik/mucenik
• oznacava pojam ono cemu je izložen i ono što
  proživljava
• Patništvo - muceništvo
• Podnositi muku, bol, muciti se
• Ima negativno svojstvo, kakav nedostatak
• Osjecati moralnu, duševnu bol, patnju

3

• Osjecati bol zbog žalosti, muke, nesrece
• Podnositi muke, nepravde
• Trpjeti zbog kakvih teškoca, neprilika
• Voditi život izložen patnji
• Imati posla s necim što zadaje patnju

4

• Patništvo/muceništvo
• posljedica je patnje ili muceništva

5

• Muceništvo
• Kao namjera - odlazak u rat
• Kao nekontrolirana situacija - prometna nesreca

6

• Grcka rijec martus ( mucenik)
• oznacava svjedoke koji su svjedocili o necemu o
  cemu su i sami imali osobnih spoznaja. U tom
  smislu rijec se pojavljuje po prvi put u
  kršcanskoj literaturi. Apostoli su bili
  svjedoci života Isusa Krista, kao i onoga što
  su naucili od Njega.

7

• Ali cak i u tim prvim primjerima upotrebe rijeci
  martus u kršcanskoj terminologiji primjecuje se
  novo znacenje. Kristovi ucenici nisu bili obicni
  svjedoci, oni su bili svjedoci Krista, te su
  stoga bili svakodnevno izloženi mogucnosti da ce
  zbog svjedocenja o Kristu biti ozbiljno kažnjeni
  ili cak ubijeni.

8

• Tako se rijec mucenik pocela kroz upotrebu u
  Crkvi upotrebljavati za osobe koje su umrle za
  vjeru.

9

• Današnjost, nedavna dogadanja u Hrvatskoj i BiH,
  ali i mnogi dogadaji diljem svijeta nisu toliko
  razliciti od ovog prvotnog znacenja rijeci martus
  ili mucenik. Tocno je da su u stara vremena
  mucenici umirali za vjeru, ali i danas mnogi
  umiru - zbog vjere.

10

• Svako mucenje i muceništvo ostavlja trag na
• osobi prema kojoj je upotrebljeno,
• i na cijelom društvu.
• Zanimljivo je da su istraživanja psihološke
  traume pokazala da su takve traume pracene
  epizodnom amneziom. Nakon intenzivnog
  istraživanja traume uvijek slijedi period
  zaborava.

11

• To se ne dešava zato jer se promijenila moda u
  intelektualnim krugovima, pa više nije moderno
  istraživati nešto što je do nedavno bila strašna
  trauma ne samo za žrtve, nego i za cijelo
  društvo, vec stoga što istraživanje takvih pojava
  izaziva kod istraživaca takvu dozu kontroverze da
  s vremenom postaje za njega, ali i za društvo
  uopce anatema.

12

• Istraživati muceništvo znaci suociti se sa
  ljudskom ranjivošcu, ali i sa zlom koji je dio
  ljudske prirode. Kada se dešavaju prirodne
  katastrofe ( kao i ovaj nedavni potres u Tihom
  oceanu ) oni koji su svjedoci katastrofe trenutno
  razvijaju i pokazuju suosjecanje prema žrtvama.

13

• Medutim kada je trauma izazvana od covjeka/ljudi
  oni koji svjedoce o tome nalaze se u konfliktu
  izmedu žrtve i pocinitelja. Moralno je nemoguce
  ostati neutralan kod takvih konflikata, pa je
  promatrac sa strane prisiljen zauzeti stav i
  nakloniti se prema žrtvi ili prema pocinitelju.

14

• Nakloniti se na stranu pocinitelja predstavlja
  veliki izazov jer to znaci da ne moramo ništa
  poduzimati. Pocinitelj ne ocekuje da slucajni
  promatraci nešto urade, on je vec sve pocinio,
  jedino što traži je da se ne miješamo, da ne
  radimo ništa.

15

• Žrtva, na drugoj strani ocekuje od promatraca da
  podjele s njom teret boli, ona od nas traži
  akciju, zauzimanje za nju i pamcenje.

16

• Leo Eitinger, psihijatar koji je preživio
  nacisticke koncentracijske logore rekao je u
  jednom svom clanku da su rat i žrtve rata nešto
  što zajednica želi zaboraviti, vel zaborava
  uvijek se navlaci na ono što je bolno i nelagodno
  za slušati.

17

• Tako nailazimo na dvije strane
• žrtve koje bi možda i željele zaboraviti, ali ne
  mogu i
• ostale koji imaju jak, cesto nesvjesan motiv da
  zaborave i u tome uspijevaju.

18

• Pocinitelj u želji da izbjegne odgovornost za
  zlocine koje je pocinio promovira zaboravljanje
  jer su upravo tajnovitost i zaborav njegova prva
  crta obrane.
• Ako to ne uspije pocinitelj napada kredibilitet
  žrtve jer ako ju vec ne može ušutkati može se
  pobrinuti da ju nitko ne sluša.

19

• Mucenje
• Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1975.
  godine u Tokijskoj deklaraciji je definirala
  mucenje Namjerno, sustavno i samovoljno
  nanošenje tjelesne i mentalne patnje od strane
  jedne ili više osoba, samostalno ili po naredenju
  trece osobe, a u svrhu prikupljanja podataka,
  priznanja ili bilo kojeg drugog razloga.

20

• Najjednostavnija klasifikacija mucenja je
• Fizicko mucenje
• Psihicko mucenje

21

• Cilj fizickog mucenja je da se žrtvi nanese bol
  na razne nacine, dok je
• glavni cilj psihickog mucenja rušenje obrambenog
  sistema žrtve i uništavanje njezine volje što
  dovodi do psihicke boli.

22

• Metode psihickog mucenja su razne, a najcešce su
• izolacija, opširno i dugotrajno ispitivanje,
  uskracivanje spavanja, prijetnje, mucenje pred
  drugim osobama/zatocenicima i drugi oblici
  ponižavanja kao što su skidanje odjece i
  seksualno mucenje.

23

• Mucenici u razgovoru cesto kažu da im je najteže
  bilo preživjeti upravo psihicko mucenje, a bitan
  faktor u oporavku takvih osoba je da se i u
  prognaništvu/egzilu suocavaju sa minoriziranjem
  njihovi iskustva i nevjerovanjem.

24

• Kao što je vec spomenuto u uvodu osobe koje nisu
  doživjele takav intenzitet traume i mucenja teško
  mogu zamisliti takvo ponašenje, te stoga u
  vlastitoj obrani negiraju takva svjedocanstva.

25
Vrste muceništva u Domovinskom ratu

• Logori
• S moralnog i humanistickog aspekta logori su
  oduvijek bili mjesta najveceg obezvrijedivanja
  ljudi, te su stoga i najvece sustavne degradacije
  etickog kodeksa.

26

• U psihološkom i socijalnom pogledu osobni i
  socijalni identitet logoraša sustavno je
  uništavan, u najboljem slucaju tretirani su kao
  manje vrijedne osobe, a u najgorem, znatno
  cešcem, slucaju poistovjecivani su sa predmetom
  koji treba nemilosrdno izrabljivati do njegovog
  uništenja.

27

• Logoraši su korišteni kao besplatna radna snaga,
  izlagani su raznim, organiziranim i
  neorganiziranim, psihickim i fizickim
  zlostavljanjima i likvidacijama. Nad njima su
  vršeni razni medicinski, psihološki i drugi
  eksperimenti, korišteni su kao živa vojna oprema.

28

• U novije vrijeme eksploatacija tijela i duha
  logoraša dovedena je do apsurda, npr.
  prisiljavani su vlastitim tijelima cistiti minska
  polja, žene su masovno silovane u svrhu
  proizvodnje genetskog materijala neprijatelja
  masovna silovanja i prisilne trudnoce.

29

• Komisija Ujedinjenih naroda objavila je 1995.
  godine Završno izvješce u kojem je navedeno da je
  u razdoblju od 1991. godine pod srbijanskim
  nadzorom osnovano približno 480 logora u koje su
  internirane i civilne i vojne osobe.

30

• Prema navodima Komisije, od tog broja je
  približno 300 logora prijavljeno od strane jednog
  ili više neutralnih izvora, te Komisija
  postojanje tih logora smatra potvrdenim, a
  približno 180 logora prijavljeno je od
  ne-neutralnih izvora, pa ih Komisija vodi pod
  oznakom nepotvrdeno.

31

• Prema istom izvješcu 200 potvrdenih i 130
  nepotvrdenih srpskih logora se nalazilo na
  podrucju Bosne i Hercegovine, 30 potvrdenih i 50
  nepotvrdenih srpskih logora nalazilo se na
  podrucju okupiranih dijelova Hrvatske i 40
  potvrdenih i 30 nepotvrdenih logora bilo je na
  teritoriju Srbije i Crne Gore.

32

• Izvješce Komisije potvrduje da je srbijanski
  sustav logora predstavljao jednu cjelinu u dijelu
  u kojem navodi da su zatocene osobe iz Hrvatske i
  Bosne i Hercegovine bile rasporedivane i
  preseljavane u logore na podrucjima sve tri
  države. Komisija takoder navodi da su srpski
  civili i vojnici s podrucja jedne države
  posjecivali logore i u druge dvije države, kako
  bi sudjelovali u zlostavljanju logoraša.

33

• Treba naglasiti tragicnu cinjenicu da su u
  sustavu srbijanskih logora bili zastupljeni svi
  dotad poznati tipovi logora, te logori za
  provodenje masovnih silovanja koji su
  predstavljali najdrasticniju novost u povijesti
  brojnih ponižavajucih i okrutnih logorskih
  iskustava.

34

• Vrste logora i zatvora pod kontrolom JNA i
  srpskih paravojnih snaga u kojima su bili
  zatoceni gradani Hrvatske i BiH su
• Zatvori/ logori pod nadzorom paravojnih snaga
• Civilni/vojni zatvori
• Naselja za držanje taoca
• Vojni zatvori
• Bivši koncentracijski logori
• Logori za prisilni rad

35

• Jedna od znacajnih oznaka patnje civilnog
  stanovništva u Hrvatskoj u agresiji na nju je
  masovno zatvaranje civila u logore na okupiranom
  podrucju koje su napravila lokana vlast, u
  logore slicne koncentracijskim logorima koje su
  nadgledale paramilitarne grupe tzv. Srpskih
  Krajišnika, te u logore pod nadzorom JNA.

36

• Ako se uzme u obzir velicina okupiranog
  teritorija i broj logora, možemo zakljuciti, u
  okviru kvantitete, da su se na ovom podrucju
  vršila ozbiljna kršenja Ženevske i drugih
  medunarodnih konvencija koje se odnose na kršenje
  ljudskih prava. Vecina civila oteta je i zatocena
  od strane srpskih paravojnih snaga koje su
  sudjelovale u uništavanju više od petsto
  hrvatskih gradova i sela.

37

• Prema izvještaju Ureda za zatocene i nestale, pri
  Vladi Republike Hrvatske, tijekom Domovinskog
  rata u RH u zatoceno je 7666 osoba, od toga u
  zatoceništvu je bilo
• 6734 muškaraca i
• 932 žene.

38

• Dobna starost zatocenih bila je
• 219 osoba (2.85) je bilo mlade od 18 godina,
• 5224 osobe (68.15 ) bilo je u rasponu izmedu 18
  i 60 godina,
• 424 (5.35) su bile starije od 60 godina,
• dok je za 1799 osoba (23.47) dob nepoznata.

39

• Obzirom na trajanje zatoceništva
• 1506 osoba bilo je zatoceno do 30 dana,
• 4018 osoba bilo je zatoceno izmedu jednog mjeseca
  i godinu dana,
• 79 zatocenika je bilo zatoceno izmedu jedne i
  dvije godine,
• 11 osoba preko dvije godine, a za
• 2052 osobe trajanje zatoceništva nepoznato.

40

• Prognanici
• Vecina prognanika napustila je domove za vrijeme
  trajanja samog oružanog sukoba, a mnogi su bili
  prisiljeni napustiti svoj dom zbog tjelesnog
  maltretiranja ili neposredne životne opasnosti.

41

• Traumatski dogadaji koji su utjecali na pojavu
  PTSP-a i srodne psihopatologije bili su prisilno
  napuštanje doma, gubitak clanova obitelji,
  prijatelja, susjeda ili nepoznatih osoba,
  zatoceništvo u logoru, ranjavanje, silovanje,
  prijetnje ubojstvom, fizicko zlostavljanje itd.

42

• Cesto i manje ozbiljan psihosocijalni stres ili
  dogadaj može dovesti ili doprinjeti razvoju
  velikog broja psihickih poremecaja. Etiologija
  teškog psihosocijalnog stresa nije uvijek jasna,
  ali smatra se da u velikoj mjeri ovisi o
  individualnoj ranjivosti.
• Duljina i jacina traume vrlo su znacajni u
  nastanku psihickih smetnji.

43

• Progonstvo kao dugotrajan i intenzivan stresor
• Dovodi do psihickih i tjelesnih bolesti
• Što dovodi do skracenja životnog vijeka prognanika

44

• Uništavanje imovine
• Dovodi do života u patnji/muceništvu
• Bolesti
• Nemogucnost obnove i povratka