Liberalizam i komunitarizam I.

1
Liberalizam i komunitarizamI.
2

• Što je prvotno, pojedinac ili zajednica?
• Tko služi kome ili tko ima obveze prema kome?
• Tko je važniji, pojedinac ili zajednica.

3

• Napetost izmedu pojedinca i zajednice u isto je
  vrijeme i napetost izmedu slobode i sigurnosti.  
• sloboda i sigurnost obrnuto su proporcionalni
  više slobode znaci manje sigurnosti i obrnuto.
• Jedan veliki dio naših životnih odluka
  predstavlja u stvari izbor izmedu slobode i
  sigurnosti.

4

• Hocu li živjeti s roditeljima do tridesete ili cu
  naci makar privremeni posao i otici u podstanare?
  
• Hocu li prihvatiti posao sa sigurnom placom i
  raditi što mi drugi nalože, ili cu pokušati sam,
  onako kako mislim da treba?
• Hocu li radije živjeti u autoritarnoj državi koja
  jamci radno mjesto, zdravstveno osiguranje i
  mirovinu, ili u državi u kojoj me nitko ništa
  nece pitati, pa cak ni to imam li krov nad glavom
  i tanjur juhe za sutra?

5

• Hocu li radije živjeti u autoritarnoj državi koja
  jamci radno mjesto, zdravstveno osiguranje i
  mirovinu,
• ili u državi u kojoj me nitko ništa nece pitati,
  pa cak ni to imam li krov nad glavom i tanjur
  juhe za sutra?

6
Liberalizam

• Za liberalnu politicku filozofiju temeljna i
  najviša vrijednost su pojedinac i njegova
  sloboda.
• Negativna sloboda
• Poztivna sloboda

7

• Negativna sloboda, odsutnost vanjske prepreke
  necijem djelovanju, odnosno sloboda od neke
  zabrane ili prisile.
• rezultira "praznim, nereguliranim prostorom" i
  sastoji se od svih onih stvari koje smijem
  ciniti, a da me nitko ne zaustavi ili kazni.

8

• Pozitivna sloboda se pak može poistovjetiti s
  autonomijom,
• ona je sloboda za djelovanje u skladu s mojom
  vlastitom voljom koja se ostvaruje u prostoru
  ispražnjenom od zabrana i prisile.

9

• Liberali drže da je ljudska zajednica rezultat
  dobrovoljnog udruživanja medusobno posve
  neovisnih pojedinaca.
• Jednom kad je ljudska zajednica uspostavljena, a
  uspostavljena je radi zaštite pojedinaca, za
  liberalne teoreticare kljucno pitanje postaje
  kako organizirati zajednicu koja pojedincima
  omogucava najvecu mogucu slobodu.

10

• John Stuart Mill Dok je u prirodnome stanju
  najvažniji problem bio kako zaštititi pojedinca
  od drugih pojedinaca, sada je najvažniji problem
  kako zaštititi slobodu pojedinca od države,
• tj. kako ograniciti moc države, e da bi se u
  najvecoj mogucoj mjeri proširio prostor
  individualne slobode.

John Stuart Mill (
11

• Država se ne smije miješati u život pojedinca,
  osim kako bi ga sprijecila da nanese štetu drugim
  pojedincima.
• Sloboda pojedinca ogranicena je jedino slobodom
  drugih pojedinca.
• To nacelo ujedno utemeljuje osobnu slobodu
  izbora svaki pojedinac ima pravo živjeti kako
  želi i pokušati ostvariti osobnu srecu na
  vlastiti nacin

12

• Neophodne su i politicke slobode i prava bez
  kojih nema demokracije
• aktivno i pasivno pravo glasa,
• sloboda govora, odnosno izražavanja mišljenja,
• sloboda mirnog okupljanja
• slobode udruživanja.

13

• Živi kako želiš i pusti druge da žive kako žele.
• Taj credo podrazumijeva minimalnu obvezu prema
  drugim pojedincima i prema državi.
• Moja je jedina obveza prema drugima da ih pustim
  na miru, njihova je jedina obveza prema meni da
  me puste na miru.
• .

14

• Jedina obveza države prema meni je da mi omoguci
  da slobodno živim,
• moja je jedina obveza prema državi da poštujem
  njezine zakone koji mi omogucavaju da slobodno
  živim
• Otvoreno a ne zatvoreno društvo

15

• U zatvorenim je društvima sve odredeno karte su
  vec odavno podijeljene, pravila cvrsta,
  nepromjenjiva i poznata, svatko ima svoje
  unaprijed odredeno mjesto i zacrtanu životnu
  putanju.
• U takvome je društvu sve posve sigurno i
  izvjesno, a pojedincima najcešce nije prepušteno
  cak ni da biraju dužinu kose ili nogometni klub
  za koji ce navijati.

16

• Otvorena društva polaze od posve suprotne
  pretpostavke
• gotovo sve su opcije principijelno otvorene i
  prepuštene osobnim odlukama.
• One, dakako, mogu biti jednako loše koliko i
  dobre sloboda, naime, uvijek ukljucuje
  neizvjesnost i rizik.
• Time što smo prepušteni sebi, prepušteni smo i
  vlastitoj odgovornosti za vlastiti život.

17
Komunitarizam

• Zajednica ima neku vrstu prioriteta u odnosu na
  pojedince.
• Jedan od komunitaristickih prigovora liberalizmu
  jest da je predodžba o slobodnim i nezavisnim
  pojedincima koji stupaju u zajednicu cisti mit.

Amitai Etzioni (1929.) americki sociolog,
utemeljitelj suvremenog komunitarizma
18

• Etzioni pojedinci ne nastaju u nekom socijalnom
  vakuumu, prostoru ispražnjenom od drugih ljudi i
  odnosa prema njima, vec,
• pojedinci su uvijek uklopljeni u društvu i da je
  jedan dio onoga što oni kao pojedinci jesu
  rezultat djelovanja društva.

19

• Pripadnost odredenim zajednicama, posebno onima u
  koje nismo stupili svojim izborom, vec rodenjem
  (porodica, nacija itd.), dio je našeg identiteta.
  
• Povrh svega toga, prava koja su neophodna za
  integritet pojedinca, svoju aktualnost dobivaju
  jedino unutar zajednice.

20

• U svakom hijerarhijski strukturiranom društvu u
  nekom se trenutku postavi pitanje zašto su karte
  podijeljene baš tako.
• Dakako, to pitanje u nacelu ne postavljaju oni s
  vrha piramide, vec oni s njezinoga dna.
• Platonov odgovor korisna laž.

21

• Korisna laž Fenicki mit, koji kaže da se ljudi
  radaju s razlicitim prirodnim sposobnostima
• jednima su bogovi pri rodenju primiješali zlato,
  drugima srebro, a trecima željezo i mjed.
• S obzirom na te urodene sposobnosti, pojedinci
  bivaju uvršteni u pojedini stalež time biva
  odredeno njihovo trajno mjesto u društvu.

22

• Korisna laž uvjerava clanove zajednice da je
  opravdana postojeca struktura društva, tj.
  postojeci poredak.
• Ako su bogovi htjeli da se rodimo s razlicitim
  prirodnim sposobnostima, onda je jednako tako
  prirodno da zauzimamo razlicita mjesta u društvu.
  
• Cilj je korisne laži je stvaranje uvjerenja da je
  poredak opravdan, legitiman.

23

• Za Platona je korisna laž korisna za cijelu
  zajednicu.
• Zajednica može opstati jedino ako svaki njezin
  clan prihvati svoje mjesto i ulogu u društvu.
• To da svatko radi svoj posao, da proizvodaci
  proizvode, cuvari cuvaju, a vladari vladaju, u
  isto je vrijeme i najtemeljnija i najviša
  kvaliteta zajednice - pravednost.

24

• Zajednica je organizam u kojem je svaki organ
  podcinjen cjelini i cija je vrijednost iskljucivo
  funkcionalna.
• država preuzima na sebe odgoj svojih gradana i
  odreduje što je prihvatljivo, a što nije.
• Time se, naime, oblikuje pojedince tako da ih se
  može uklopiti u socijalni organizam.

25
Preraspodjela dobara

• Sva moderna društva u odredenoj mjeri
  preraspodjeljuju imetak pojedinaca financirajuci
  iz poreznoga novca neka javna dobra.
• Tako se, primjerice, financira besplatno školstvo
  ili zdravstvo. Naime, kada bi se obrazovanje
  placalo, tada si to nemali broj ljudi sasvim
  sigurno ne bi mogao priuštiti.

26

• Stoga država porezima financira javno školstvo, i
  to na taj nacin da oni koji imaju novca placaju
  obrazovanje ne samo sebi, vec i onima koji ga
  inace ne bi mogli platiti.
• Takoder se preraspodjelom financiraju naknade za
  siromašne ili nezaposlene, financijska pomoc
  osobama koje se zbog nekog hendikepa ne mogu same
  pobrinuti za sebe itd.

27
Preraspodjela dobara i liberalizam

• Klasicni liberalizam nije sklon redistribuciji
  imetka.
• redistribucija je mehanizam kojim se jednima
  uzima da bi se drugima dalo, cime država
  ogranicava
• individualno pravo vlasništva, odnosno ogranicava
  pojedince da sa svojim imetkom cine što žele.

28

• Pojedinci u društvu su sudionici neke vrste
  natjecanja, organizirane utrke na cijem cilju
  natjecatelje ceka odredena, ogranicena kolicina
  dobara.
• Natjecatelji po prirodi, kao što to vec biva u
  životu, imaju razlicite sposobnosti
• jedni su izrazito mišicavi i spretni, drugi
  trapavi i spori, jedni pucaju od zdravlja, drugi
  su boležljivi, jedni su izdrživljivi, drugi
  onemocali, dok treci od rodenja šepaju.

29

• Oni koji stignu na cilj prvi, uzet ce najviše,
  dok ce posljednjima ostati mrvice ili,
  jednostavno, ništa.
• Buduci da je to posljedica prirodnih razlika u
  ljudskim sposobnostima država se tu ne smije
  miješati.
• Njezin je jedini posao da pripazi na dvije
  stvari
• da svi krenu s iste startne pozicije i da trce
  pod istim uvjetima, te da se svi pridržavaju
  istih pravila poštene igre, odnosno da nitko
  nikome ne podmece nogu.

30

• Tako ce se država minimalno miješati u živote
  pojedinaca i njihove odnose
• što ce dovesti do najvece moguce slobode za sve
  clanove društva.
• I doista, takvo ce društvo biti slobodno.
• No, je li to dovoljno da bi ono bilo i dobro?

31

• Libertarijanizam
• Temeljne vrijednosti ljudskoga društva su osobne
  slobode i pravo na stjecanje i posjedovanje
  vlasništva.
• Zagovaranje jednakosti u ljudskim i politickim
  pravima i slobodama.
• No jednakost koju libertarijanizam sklon
  poduprijeti, ne dopire do socijalne jednakosti.

32

• Socijalna jednakost, koja se još naziva i
  jednakost životnih mogucnosti, znaci da svaka
  osoba treba imati jednake šanse da uspije u
  životu, neovisno o svom socijalnom položaju ili
  imovinskom stanju. To može znaciti
• Prvo socijalni položaj i imovinsko stanje
  pojedinca u pojedinim slucajevima (pri upisu na
  fakultet, pri zapošljavanju, napredovanju u
  karijeri ili pri kandidaturi za javne službe) se
  ne smiju uzimati u obzir.

33

• Drugo jednakost mogucnosti znaci izjednacavanje
  u startnim pozicijama, stoga država mora uzeti u
  obzir razlike u socijalnome položaju i
  imovinskome statusu te omoguciti da se startne
  pozicije
• onih koji su se rodenjem zatekli u nepovoljnim
  socijalnim okolnostima izjednace sa startnim
  pozicijama onih koji su imali više srece.

34

• Filozofi koji zagovaraju jednakost životnih
  mogucnosti drže da sloboda još uvijek nije
  dovoljna da bi se društvo moglo smatrati dobrim.
  Po njihovu sudu, nedostaje još nešto pravednost.
  
• Suum quique tribuere svakomu što mu pripada.
• U Justinijanovim Institucijama ta ista definicija
  glasi "Pravednost je postojana i trajna volja da
  se svakomu prizna pravo koje mu pripada."

35

• Korektivna pravednost odreduje što nekomu pripada
  u smislu kazne,
• Distributivnu pravednost odreduje što nekomu
  pripada u smislu dobara i obveza.
• Platon kriterij po kojem pojedincima pripada
  odredeno mjesto u društvu, a time i odredena
  uloga o zajednici, je njihova prirodna
  sposobnost.

36

• John Rawls pravednost je najvažnija vrlina
  društva, kao što je istinitost najvažnija vrlina
  nekoga sustava znanja.
• Kao što sustav znanja, ako nije istinit,
  jednostavno nije dobar, tako to nije ni ljudska
  zajednica, ako nije pravedna.

John Rawls (1921-2002) americki politicar i
filozof
37

• Jedna od Rawlsovih polaznih tocaka je zaštita
  individualnih prava i sloboda, a jedan od
  aspekata pravednosti, kako je on definira,
  njihova je jednaka distribucija.
• No, za razliku od klasicnih liberala, a posebice
  libertarijanaca, Rawls drži da društvo ne može
  biti dobro ako nije i pravedno.
• Stoga je odredeno ogranicavanje individualnih
  sloboda opravdano, ako to pravednost zahtijeva.

38

• Interesi pojedinaca u društvu jednim su dijelom
  zajednicki, a drugim dijelom sukobljeni.
• Njihov je zajednicki interes društvena suradnja,
  jer od nje svi imaju koristi.
• Svaki pojedinac, živeci u društvu, živi bolje
  nego što bi mogao izvan njega.
• No, onoga trenutka kada se razlicita dobra koja
  su rezultat te društvene suradnje trebaju
  raspodijeliti, dolazi do sukoba interesa svatko,
  naime, želi za sebe cim više.

39

• Dobra o kojima je ovdje rijec, nisu samo
  materijalna, vec ukljucuju i pravâ, slobode,
  sigurnost itd.
• Da bi se ta dobra raspodijelila na pravedan
  nacin, raspodjela mora pocivati na odredenim
  nacelima koja nece jedne stavljati u bolji, a
  druge u lošiji položaj.
• No, kako doci do nacela oko kojih ce se svi
  složiti?

40

• Naime, ono što možemo ocekivati jest da ce se
  svaka osoba zalagati za ona nacela distribucije
  koja bi njoj najviše pogodovala.
• Da bi razriješio taj problem, Rawls uvodi koncept
  koji naziva veo neznanja.
• Treba odabrati ona nacela distribucije oko kojih
  bi se svi složili kada bi ih birali pod velom
  neznanja, odnosno kada bi zaboravili kakve su
  njihove prirodne sposobnosti, koja je njihova
  trenutacna pozicija u društvu i koji su njihovi
  posebni interesi.

41

• Tek ako svi pojedinci apstrahiraju od svojih
  posebnih karakteristika i interesa, moci ce se na
  pravedan nacin doci do nacela distribucije.
• (Sjetite se, nešto je slicno htio Kant svojim
  nacelom poopcivosti maksime djelovanja.)
• U takvoj hipotetskoj situaciji svojevrsne
  djelomicne amnezije, drži Rawls, pojedinci bi se
  usuglasili oko dva nacela pravednosti.

42

• Prema prvome nacelu, nacelu slobode, svaki
  pojedinac ima jednako pravo na najvecu mogucu
  slobodu koja je spojiva s jednakom slobodom za
  ostale.
• Ovdje Rawls ima na umu aktivno i pasivno pravo
  glasa, slobodu govora i slobodu mišljenja, pravo
  vlasništva itd.
• Drugim rijecima, u pravednome društvu svi moraju
  imati jednaka prava.

43

• Prema drugome nacelu, nacelu razlike, društvene i
  ekonomske nejednakosti opravdane su
• ako proizlaze iz pozicija u društvu koje su
  otvorene za sve (svima dostupne pod jednakim
  uvjetima)
• i ako njihova nejednaka distribucija ide u
  korist onih koji imaju najmanje pogodnosti.

44

• Nacelo slobode i nacelo razlike zajedno cine
  opcenitije nacelo pravednosti koje glasi
• "Sva primarna društvena dobra sloboda i životne
  mogucnosti, prihod i bogatstvo, osnove
  samopoštovanja
• treba distribuirati jednako, osim ako je
  nejednaka distribucija bilo kojega od tih dobara
  u korist onih s najmanje pogodnosti."

45

• Rawlsova logika pravednosti posve je suprotna od
  Platonove i zahtijeva da se uravnoteže
  nejednakosti do kojih je došlo rodenjem i koje su
  stoga "nezaslužene".
• Nitko nije zaslužan ako se rodio u imucnoj i
  obrazovanoj obitelji ili s velikim prirodnim
  sposobnostima,
• jednako kao što nitko nije kriv ako je dijete
  siromašnih i neobrazovanih, ili pak malih
  prirodnih sposobnosti.

46

• Libertarijanac R. Nozick svatko treba posve
  slobodno raspolagati onim imetkom koji je stekao
  na dopušten nacin.
• Država iz poreznoga novca ne treba financirti
  obrazovanje i zdravstvo, pa cak ni zaštitu
  pojedinaca.

Robert Nozick (1938-2002) americki filozof,
zastupnik libertarijanizma
47

• Svaka državna preraspodjela dobara, dakle
  postupak kojim se uzima jednima da bi se dalo
  drugima, posve je neprihvatljiva, jer je u
  izravnom sukobu s osobnim slobodama, prijececi
  pojedincima da slobodno raspolažu svojim imetkom.
  
• Nozick zagovara ultraminimalnu državu.
• Ona se još manje miješa u odnose medu pojedincima
  od minimalne, tzv. "nocobdijske" države
  klasicnoga liberalizma (koja bdije nocu da
  gradane ne bi netko okrao ili ubio).

48

• Minimalna država pruža zaštitu pojedincima
  poreznim novcem dakle, zaštitu dobivaju svi, pa
  i oni koji je inace ne bi mogli platiti.
• Za razliku od toga, ultraminimalna država
  naplacuje zaštitu od gradana, pa zaštitu dobivaju
  samo oni koji je mogu platiti, jednako kao što
  placaju usluge krojacu ili automehanicaru.
• Kljucni Nozickov argument redistribucija dobara
  dovodi do toga da se (imucnije) pojedince tretira
  kao sredstvo za postizanje ciljeva onih drugih.

49
Problem pripadnosti

• Konzervativni komunitarizam drži da je pripadnost
  pojedinaca zajednicama poput nacije ili domovine
  jedan od kljucnih momenata njihovog identiteta.
• Drugacije receno, oni su to što jesu izmedu
  ostaloga i upravo zato što pripadaju nekoj naciji
  ili domovini.
• To, u isto vrijeme, znaci da svaki pojedinac
  prema svojoj naciji ili domovini ima neke posebne
  obveze, obveze koje nema prema drugim, tudim
  nacijama, domovinama i njihovim pripadnicima.

50

• Te su obveze sadržane u terminu patriotizam, koji
  ukljucuje
• domoljublje (ljubav prema domovini)
• i rodoljublje (ljubav prema naciji).

51

• Može li patriotizam biti gradanskom vrlinom u
  višenacionalnim društvima?
• Hocemo li time što smo patrioti ujedno biti bolji
  gradani (višenacionalne) politicke zajednice?
• Patriotizam o kojem je ovdje rijec jest tzv.
  "umjereni patriotizam",
• dakle ne "fanaticni patriotizam" koji zahtijeva
  da podržavamo svoju zemlju bila ona u pravu ili u
  krivu, vec onaj koji priznaje da dužnosti prema
  vlastitoj zemlji nisu apsolutne, vec su
  ogranicene drugim moralnim zahtjevima.

52

• Po Mišcevicevu sudu takav je patriotizam
  legitiman, no on nije dostatan za filozofsko
  utemljenje višenacionalnih društava.
• Umjereni patriotizam, naime, vidi pripadnike
  drugih nacija kao nešto "drugo", što se iz
  moralnih razloga mora tolerirati.
• Stoga multinacionalna zajednica koja pociva na
  patriotizmu može, u najboljem slucaju,
  predstavljati svijet u kojem u velikoj mjeri
  medusobno odijeljene etnicke zajednice, medusobno
  se tolerirajuci, žive jedne pokraj drugih, ali
  još uvijek ne i jedne s drugima. No, je li to
  tada još uvijek zajednica?