Odredenje filozofije autor: mr Gorana

1
Odredenje filozofijeautor mr Gorana
Ðudurovic Praštalo
2
Filozofija

• f???s?f?a

3
Filozofija

• grc. f???s?f?a ljubav prema mudrosti u
  svakodnevnom govoru cešce je prisutna rijec
  filozofija (ljubav prema mraku- ne odgovara
  znacenju, ali je prisutna uticaj njemackog
  jezika)
• Mnogo znanja ne uci mudrosti Heraklit koji
  prvi ovu imenicu odreduje
• Imenice nam ne olakšavaju otkrivanje suštine,
  treba misliti glagolski da bi se došlo do pojma

4
Filozofirati

• Filozofirati- glagol se spominje prvi put u
  Herodotovoj Istoriji kao putovanja Solonova da
  bi se ucilo posmatranjem
• Šeling u Sistemu transcendentalne filozofije
  naglašava da se u obicnom djelovanju zaboravlja
  kraj objekta djelovanja samo djelovanje, što se
  ne dešava u filozofiranju gdje je uvijek prisutno
  i samoposmatranje (Selbstanschaugen) u
  djelovanju.

5

• Jaspers je tvrdio da se od filozofije cija je
  suština traženje istine, a ne posjedovanje, ne
  može pobjeci. Ko odbacuje filozofiju, i sam se
  priklanja jednoj filozofiji iako toga nije
  svestan.(Jaspers,1291967)
• Filozofija znaci biti na putu. Njena pitanja su
  bitnija od njenih odgovora, a svaki odgovor se
  pretvara u novo pitanje. (Jaspers, 1291967)

6
Pocetak filozofije

• Sama filozofija teško se odreduje jer pocinje
  kako Hegel istice kad shvatimo da poznato nije
  spoznato
• Uvod u filozofiju nikada ne može preskociti
  problem pocetka, koji nije samo metodicki, nego
  je uvek i egzistencijalni problem to je pitanje
  koje smera na korene našeg ljudskog bivstva. Da
  li ono smera samo na to da li i kako mi ulazimo
  u filozofiju, da li i kako nalazimo put, ispravan
  prilaz? Kako je mi zapocinjemo? Nije li i
  pitanje šta filozofija zapocinje sa nama? (
  Fink. 1989 22)

7
Težina pocetka

• Aristotel je u djelu Nikomahova etika izrekao
  misao da je pocetak više od polovine neke
  cjeline.
• Hajdeger je govorio o težini kraja (mjesta), kao
  nepretecivo dovršenog pocetka u koji smo baceni.
  Pokušaj izraziti svoj stav o navedenoj
  misli! Filozofija je uvijek pocetak, jer pitanje
  o bitku (bivstvovanju, stvarnost kako je do sada
  covjek zamišljao sve što jeste) mora biti
  prezentno.
•  

8
Odredenja filozofije...

• Karakteristike filozofije koje Adorno navodi u
  Uvodu u filozofiju su
• Predmet filozofije je sve što jeste (bitak,
  bivstvovanje)
• Specificnost filozofije je u pojmovnom mišljenju
  (a u pojmu uvijek ima nešto nepojmljeno)
• Specificnost filozofije je u terminologiji
• Svaka filozofija je odraz duha vremena

9
Predmet filozofije

• Filozofiji nedostaje prednost koja je od koristi
  drugim znanostima da, u pogledu svojih predmeta,
  može pretpostaviti da su neposredno dani
  predodžbom i da je metoda spoznavanja za pocetak
  i dalji tok vec prihvacena.(Hegel, 29 1987)

10
Cilj filozofije

• T. Adorno smatra da je jedan od ciljeva
  filozofije -da upoznajuci istoriju mišljenja
  traži ono što još nije mišljeno, ono što je
  izmicalo mišljenju.
• To je moguce negacijama (one nisu ništenja vec
  ukidanja i ocuvanja onog neophodnog za dalji
  razvoj mišljenja) koje je cinio Hegel iskusivši
  mišljenjem istoriju mišljenja kako mu priznaje
  Hajdeger ili korakom unatrag (ako slijedimo
  njegov nacin).

11
Savremena filozofija o cilju

• Danas smatraju da bi njen cilj morao biti jasan,
  da ona mora biti traženje samo, traženje bitka.
  Traženje je neophodno, jer se razumijevanje,
  tumacenje zasnivaju na tome. Odvodenje neceg
  natrag na njegovo mesto (Ort) mi nazivamo
  raspravljanjem (Erörterung). Objašnjavanje i
  tumacenje temelje se na raspravljanju.
  (Hajdeger,412 2003)
• Kako se može tumaciti, raspravljati o traženju?
• Nevolja mjesta se mora uociti. Stoga Hajdeger
  pita gdje je istina, gdje je vrijeme, imaju li
  oni mjesto. Da li je to gdje nedostupno našem
  mišljenju, sakriveno znanju?

12
Mišljenje i pitanje

• Bez pitanja nema mišljenja
• Šta je mišljenje?
• Dosadašnje mišljenje je bilo po Hajdegeru
  predstavljanje. Novo, pripremno mišljenje
  naglašava mora misliti i ono neizrecivo, ono
  ništa pred kojim je stala i filozofija i nauka i
  treba napustiti zakone logike, a poštovati nova
  pravila- prikladnost kazivanja koja ukljucuje
  strogost razmišljanja, štedljivost rijeci i brigu
  o kazanom.
• Istorija filozofije istorija pitanja
• Anticka filozofija
• Šta je suština svih stvari i šta se nalazi iza
  promjenljivog (metafizicko pitanje) Šta je
  covjek? (antropološko pitanje-sofisti i Sokrat)
  Šta je suština bica? ( ontološko pitanje -Platon
  i Aristotel) Šta je dobro i ispravno? (eticko
  pitanje-stoici, skeptici i epikurejci)
• Srednji vijek
• Kakav je odnos izmedu vjere i uma?
• Da li opšti pojmovi postoje ili su to samo imena?
• Novi vijek
• Koje su granice spoznaje? (gnoseološko pitanje u
  kom dominira problem metode i supstancije
  empirizam i racionalizam, njemacka idealisticka
  filozofija iprosvjetiteljstvo)
• Savremena filozofija
• Da li je volja u biti svih stvari?Kakav je odnos
  esencije i egzistencije? Da li samo intuicija
  prodire u suštinu života ? i dr...(voluntarizam,
  egzistencijalizam, intuicionizam...)

13
Slojevitost samog pitanja

• U svakom pitanju kako je isticao Hajdeger
  neophodno je razlikovati- pitano (das
  Gefragte)-bitak bica, upitano (das Befragte) -
  samo bice i ispitano (das Erfragte) - smisao
  bitka.

14
Istorija pitanja

• Stoga pitanje Što je to-filozofija? možemo
  pitati samo ako se upustimo u razgovor s
  mišljenjem grckog duha. Ali nije podrijetlom
  grcko samo ono što je u pitanju filozofija, nego
  i nacin kako pitamo nacin, na koji još i danas
  pitamo, takoder je grcki. Pitamo šta je to...?
  ?...?. Odgovor se sastoji u tome da nekoj stvari,
  koju ne poznajemo tocno, nademo njezino ime.
  ?...?. U svakom slucaju vrijedi ako se pitanje-
  što je to? odnosi na filozofiju, pitamo grcko
  pitanje.(Heidegger, 1996266)
• Odgovor nije, po Hajdegeru, kraj, zaustavljanje
  mišljenja. To je samo mjesto, kao sabiralište
  kome se treba znati obratiti.
• Odgovor na pitanje što je filozofija? ne
  nalazimo putem historijskih izrijeka o
  definicijama, nego putem razgovora s onim što smo
  predajom primili kao bitak bica. Taj put k
  odgovoru na naše pitanje nije prekid s poviješcu,
  nije nijekanje povijesti, nego prisvajanje ili
  preobražavanje predajnog. Takvo prisvajanje
  povijesti zamišljeno je pod nazivom
  'destrukcija'. ?...?. Odgovaranje bitku bica
  ostaje, naime, naše stalno prebivalište.(Heidegge
  r,1996257) 

15
Cudenje kao pokretac pitanja
16
Izvori filozofije

• Izvor filozofije po Jaspersu je ono
  svagdašnje vrelo iz koga dolazi podstrek za
  filozofiranje. Zahvaljujuci upravo njemu, svaka
  filozofija postaje bitna, a ranija filozofija
  razumljiva.To izvorno je mnogostruko. Iz cudenja
  proizlazi pitanje i saznanje, iz sumnje u ono što
  se saznalo rada se kriticko ispitivanje i jasna
  izvesnost, iz covekove potresenosti i svesti o
  sopstvenoj izgubljenosti izvire pitanje o samom
  sebi. (Jaspers, 1331967)

17
Izvori filozofije

• Cudenje je bilo raspoloženje unutar kojeg je
  grckim filozofima bilo zagarantovano odgovaranje
  bitku bica. Posve je druge vrste ono raspoloženje
  koje je odredilo da mišljenje postavi na nov
  nacin tradicionalno pitanje o tome što je bice
  ukoliko ono jeste, i da tako zapocne novo doba
  filozofije. A modifikovano pitanje i novo
  raspoloženje iz kog je iznicalo omogucavalo je i
  pocetak nove filozofije, nove epohe mišljenja i
  istine. Kod Dekarta je pitanje, naglašava
  Hajdeger, doživjelo modifikaciju. Suprotno tome,
  za Descartesa se to što doista jest odmjerava na
  drugi nacin. Njemu sumnja postaje ugodaj u kojem
  se uskladenost uzdiže do ens certum, do
  izvjesnosti bica. Certitudo postaje ono
  ucvršcenje tog ens qua ens, koje se iz
  nedvojbenosti cogito (ergo) sum izdaje za
  covjekov ego. Tim ego postaje oblikovni
  subiectum, i tako covjekova bit prvi put stupa u
  podrucje subjektiviteta u smislu jastva
  (egoiteta). Iz uskladenosti s tim certitudo
  dobiva Descartesovo kazivanje odredenost u smislu
  clare et distincte percipere. Ugodaj sumnje je
  pozitivni pristanak uz izvjesnost. Od sada je
  izvjesnost mjerodavni oblik istine. Ugodaj
  pouzdanja u vazda dostupnu apsolutnu izvjesnost
  spoznaje ostaje p?t??, a s tim ???? novovjekovne
  filozofije.(Heidegger,1996279)
• Ponovljenim pitanjem Hajdeger se obraca oblasti
  mišljenog, istoriji filozofije da bi, korakom
  na-trag dospio u ono nemišljeno a dostojno
  pitanja.

18
Filozofija i nauka
19
Slicnosti i razlike

• Predmet filozofije je sve što jest i on otežava
  definisanje i odredenje filozofije. Predmet nije
  nikad neposredno dan. Dok druge nauke imaju jasno
  preciziran predmet, metod, vidljiv napredak,
  filozofija ima muku pocetka.
• Hajdeger je kritikovao i filozofiju i nauku.
  Mišljenje ni u filozofiji ni u nauci nije više
  prisutno tako da izmedu ostaje tajna. Huserla-
  koji je imao jasan stav o nauci- Hajdeger u
  pocetku slijedi. Prirodne nauke, po Huserlu,
  posjeduju istinita znanja, a zadatak filozofije
  je da postavlja pitanje izvora tih znanja u
  svijesti. Filozofija tako nadmašuje svaku nauku.
  Naucno odnošenje, za Hajdegera, jedan je nacin
  bitka-u-svijetu i nije samo cisto duhovna
  djelatnost.

20
Savremena misao o problemima odnosa filozofije i
nauke

• Kasnija Hajdegerova mišljenja nisu u skladu s
  navedenim egzistencijalnim pojmom nauke, jer se
  zadržavaju na analizi nauke kao tehnike. Ta
  promjena je vidljiva posebno u spisima Doba
  slike sveta, Nauka i razmišljanje, Pitanje o
  tehnici, Šta je mišljenje? i Okret.
• Nauku i tehniku Hajdeger objašnjava kao pojave
  novog vijeka.
• Novo odredenje nauke uslovljeno je novim
  poimanjem stvarnosti i istine. Savremena nauka
  prijeti i izaziva postavom. Želi da bude jedino
  objašnjenje, teorija stvarnog. Mišljenje koje je
  u osnovi pitanje napustilo je i nauku i
  filozofiju. Hajdeger zato i kaže kako nauka ne
  misli. Gadamer još dodaje da nauka pored toga i
  ne govori sopstvenim jezikom. Njegov napor bio je
  usmjeren u sasvim drugom pravcu, ali i on je
  smatrao da treba pronaci mišljenje koje ce
  odolijevati zaboravu i nece podnositi podijele na
  teorijsko i prakticno, nauku i filozofiju.
  Ispitivanjem su se svi rascjepi i za Gadamera
  trebali dovoditi u otvoreno, na cistinu u moguce.
• .

21
Gadamer o odnosu filozofije i nauke

• Problem rascjepa prisutan je posebno u epohi
  nauke i nigdje nije nacinio konfliktno stanje kao
  evropskom covjeku. Filozofija je ušla u blizak
  odnos sa naukom dok se, istice Gadamer, sa druge
  strane odvojila, od umjetnosti i religije, što se
  nije desilo ni u jednoj visoko razvijenoj kulturi
  starog vijeka, niti u jednom vanevropskom
  kulturnom krugu. Smatrao je da se plodan pristup
  problematici ne krije u sintezi teorije i prakse,
  nego u analitickim iskazima o tome šta je
  'prakticno znanje'. Vjerovao je da se kroz
  samoprosvjecivanje, koje je uvijek prisutno u
  praksi, može doci do toga da se objektivirajuci
  ucinci ljudskog duha postave na njihovo pravo
  mjesto. Vjera u eksperte koju društvo gaji,
  navodio je Gadamer, nece spasiti od politickih
  zabluda iako su oni neophodni, i njihovo
  shvatanje stvari, u stalno rastucem obimu,
  oblikuje životnu praksu.

22
Gadamer...

• Gadamer naglašava da se covjekom postaje tek kada
  se postavi pitanje mogucnosti umskog opravdanja
  svega onoga što smo u stanju da ucinimo. Tu ne
  pomažu empirijska istraživanja. Ona na to pitanje
  ne nude nikakav odgovor, vec tu navodi Gadamer
  pomaže Huserlova ideja nove vrste prakse.

23
Kako prevladati razlike...

• Prisutna su i mišljenja koje se sasvim
  suprotstavljaju Hajdegerovom i Gadamerovom
  videnju, a govore o nacinu na koji se može
  prevladati problem izmedu nauke i filozofije.
  Poperov pristup je primjer jednog takvog pogleda.
• Duh nauke je, smatra Poper, duh Sokrata. U svojoj
  analizi dijalekticko-kriticke teorije Poper je
  uputio da je neznanje bez granica i
  razocaravajuce. Konkretni postojeci problemi daju
  poticaj da se naše znanje poveca, a u isto
  vrijeme nije moguce da se problemi spoznaju bez
  neke visine znanja. Nikakav problem bez
  znanja-nikakav problem bez neznanja.
• Poper objašnjava i kakav stav covjek treba danas
  da ima prema naucnoj istini i naucnim
  rezultatima. Naucni rezultati su relativni samo
  utoliko ukoliko su rezultati odredenog nivoa
  naucnog razvoja podložni izmjeni u toku naucnog
  progresa. Traganje za istinom naucnu odredenost
  zamijenilo je naucnim napretkom. Ovaj pogled na
  naucni metod potkrepljen je razvojem nauke, kako
  kaže Poper, jer nauka se ne razvija postepenim
  enciklopedijskim uvecanjem suštinskih
  informacija, kao što je to Aristotel mislio, nego
  pomocu mnogo revolucionarnijeg metoda ona
  napreduje zahvaljujuci smjelim idejama, novim i
  veoma neobicnim teorijama.

24
Filozofske discipline
25
Filozofske discipline

• Metafizika fil. disciplina ( grc. µ?t? iza i
  f?s?? -pojavljivanje u cjelini, ono što biva kao
  takvo u cijelom)- Šta je suština svih stvari? Šta
  je uzrok svih stvari? Šta je iza pojavnog?
• Ontologija-fil. disciplina - to on- bice ?????
  -govor, rijec, um Šta je suština bica? Ontološki
  pravci su monizam, dualizam, pluralizam.
• Gnoseologija- fil. disciplina - grc.
  gnosis-spoznaja nominalni osnivac Džon Lok,
  Ogledi o ljudskom razumu- Šta mogu znati, koje
  su granice spoznaje i koji su popratni cinioci
  spoznaje?
• Prema izvorima saznanja razlikuju se sljedeci
  pravci senzualizam (culna spoznaja), empirizam
  (iskustvo), racionalizam (razum) i razne vrste
  iracionalizam (voluntarizam, teologizam,
  spiritualizam...) ako je kriterijum odnos prema
  saznanju na putu dolaska do istine razlikujemo
  dogmatizam, kriticizam,skepticizam i realizam... 

26
Filozofske discipline

• Etika fil. disciplina - grc.ethos- mjesto
  stanovanja, obicaji, navike Šta je ispravno,
  dobro? Osnovna pitanja filozofije morala imaju
  cilj da istraže osnove i izvore moralnih normi,
  karakter i moralne principe, moralne vrijednosti
  i smisao ljudskog života. Zavisno od odredenja
  dobra razlikuju se eudajmonizam (blaženstvo),
  hedonizam (užitak), utilitarizam (interes,
  korist)... 
• Estetika fil. disciplina - nominalni osnivac
  Aleksandar Baumgarten- niža senzitivna
  sposobnost Šta je problem lijepog? Da li u
  doživljaju lijepog ucestvuju samo teorijska cula?
  
• Logika- grc. ?????- govor, rijec, um, nauka
• -glagol ???e?? -sabiranje, povezivanje
  raznolikog u cjelinu-filozofska disciplina koja
  putem mišljenja dolazi do istine
• Aksiologija - fil. disciplina koja istražuje
  vrijednosti. Problem je u samom odredenju def.
  vrijednosti i klasifikovanju vrijednosti.
• Filozofska antropologija - fil. disciplina ciji
  je predmet istraživanje covjeka ali nikako kao
  izdvojeno bice vec u odnosu na cjelinu života
  ujedinjujuci sva ljudska saznanja izražena u
  naukama posebno antropologiji.

27
Mit-kao prica i oblik mišljenje koji nije nestao
sa filozofijom vec ima svoj život pod maskom

• Svojstvo duh? cije je prvo konkretno
  ispolj?v?nje bio mit, ?firmiše se i d?n?s u
  izvjesnom smislu, ono i d?lje živi unut?r nove
  dimenzije teorijske s?mosvijesti, u novom obliku
  met?morfozir?no. Nije potisnuto filozofskim
  mišljenjem, ni naukom koje su u istoriji
  covjecanstva slijedile. Neophodno je ukazati na
  vec kazane misli o mitu.
• Mit u svojoj živoj formi nije, s?mo pric? koj? se
  pric?. To je stv?rnost koj? se doživlj?v?.
• Posebno, M?linovski ust?je protiv tretir?nj? mit?
  k?o price. On kroz ?n?lizu vrst? pric? u
  primitivnim društvim? pokuš?v? d? tu distinkciju
  pric? mit predst?vi. Po njemu postoji tri vrste
  pric? istorijske, koje je pripoved?c licno
  doživio, druge su legende u kojim? nem?
  kontinuitet? svjedoc?nstv? i trece su tek svete
  price ili mit s? posebnom esencijom.

28
E. Kasirer o mitu

• E. K?sirer je prvi odredio mit k?o oblik
  mišljenj?.
• Mitski duh nik?d? ne op?ž? stv?ri p?sivno, on je
  uvijek živ? re?kcij? n? spoljni svijet
• Mitsko mišljenje nigdje ne pozn?je gr?nicnu
  liniju izmedu cjeline i dijelov?, dio ne z?stup?
  cjelinu ono jeste cjelin?. Ne s?mo što dio
  predst?vlj? cjelinu, ? individu? vrstu ili rod,
  vec su oni jedno i drugo u isto vrijeme. Sv?ko
  obilježje im? istu v?žnost, leptir je ptic? jer
  im? kril?.
• Svojstveno mitu je d? se on drži iskljucivo u
  s?d?šnjosti svog objekt?.
• Slik? ne predst?vlj? stv?r, on? je stv?r.
  N?rocito je vl?stito ime vez?no t?j?nstvenim
  vez?m? z? vl?stitost suštine. Z? prvobitno mitsko
  mišljenje ime izr?ž?v? još covjekovu
  unutr?šnjost. Tu se ime i licnost sp?j?ju.
  Prilikom posveciv?nj? mušk?r?c? i prilikom drugih
  obic?j? inicij?cije covjek dobij? novo ime z?to
  što tu dobij? novu licnost. K?o i vl?stito ime
  nekog covjek? , t?ko je i njegov? slik? ?lter
  ego, ono što se njoj dog?d?-dog?d? se s?mom
  covjeku.

29
Mit...

• Mitsko mišljenje ne pozn?je cvrstu r?zliku
  izmedu sfere život? i smrti. K?o što se rodenje
  z?mišlj? k?o povr?t?k t?ko se i smrt z?mišlj?
  k?o tr?j?nje. Tu nem? nekog odredenog, j?sno
  r?zgr?nicenog moment? u kome život prel?zi u smrt
  ili smrt u život. U ovom smislu, sv? mitsk?
  ucenj? o besmrtnosti im?ju prvobitno ne t?ko
  pozitivno dogm?tsko koliko neg?tivno zn?cenje.

30
Klod Levi-Stros o mitu

• Pošto ljudi im?ju z?jednicku strukturu misli,
  tvrdio je Levi-Stros, r?zliciti mitovi svijet?
  podsjec?ju jed?n n? drugi, ? moderne pjesme i
  drevni mitovi posjeduju slicnu unutr?šnju
  strukturu. Ljudsk? bic? su više povez?n?
  z?jednickim ment?lnim k?r?kteristik?m? nego što
  ih dijele kulturn?, r?sn? i drug? shv?t?nj?.

31
Mit...

• Mitskom mišljenju ne nedost?je opšt? k?tegorij?
  uzrok? i posljedice. U mitu sv?ki dodir u
  prostoru i vremenu se uzim? neposredno k?o
  odnos uzrok? i posljedice.

32
Korelat mita

• Uocilo se kroz strukturu mitskog mišljenj?, d?
  korel?t mit? nije op?ž?nje stv?ri vec op?ž?nje
  izr?z?.
• Op?ž?nje izr?z? je i d?n?s neophodno u svim
  oblicim? zn?nj? gdje je u pit?nju stv?rnost ne
  predmet? prirode, vec drugih subjek?t? ,
  op?ž?nje onog ti koje stoji pred op?ž?jucim
  j?

33
Novi mitovi

• Mit o drž?vi upozorio je št? sve može d? zn?ci
  oživljeni mit. N?ciz?m i n?cisti su vješto
  proizvodili mitove o r?si, vodi, p?rtiji,
  drž?vi-koji su z?veli intelekt.
• Ispitiv?nje strukture mitskog mišljenj? mor? biti
  st?lno imper?tiv, jer novi sistemi su vješti u
  proizvodenju mitov? koji njim? idu u prilog.

34
Istorija filozofije i njen znacaj

• Od Aristotela do Nicea filozofija je na osnovu
  promjena i putem njih ostala ista. To zajednicko
  pretresanje onoga što se kao Isto vazda iznova
  tice izricito filozofa, to je razgovaranje,
  ???e?? u smislu d?a???es?a, razgovoranja kao
  dijaloga. Za Hajdeger filozofija je neka vrsta
  mjerodavnosti koja je sposobna da pogledom
  istražuje i da ono za cim traga promatra i ne
  gubi iz vida.
• Nacin postavljanja pitanja otkriva duh sa kojim
  se vodi dijalog.

35
Pojam razvoja u nauci i filozofiji

• Napredak u nauci je vidljiv
• U filozofiji je to teže uociti
• Svaki od dijelova filozofije jeste filozofijska
  cjelina, jedan u sebi zatvoreni krug, ali
  filozofijska ideja u njemu jest u posebnoj
  odredenosti ili elementu. Pojedini krug probija,
  zato što je on u sebi totalitet, takoder i
  granicu svog elementa i osniva jednu dalju sferu.
  Stoga se cjelina pokazuje kao krug krugova....
  (Hegel,1987 45)
• Nauka kakva je matematika, na primjer ide kroz
  povijest tako da uvijek ima jedno sadašnje
  stanje... Duhovno misaona tvorevina matematika
  nije samo neko povijesno odigravajuce pokretljivo
  nastavljanje duhovnih misaonih tekovina ka uvek
  novim tekovinama, nego je jedna kontinuirajuca
  sinteza svih tecevina koje cine tekovine nauke
  u njenom sadašnjem stanju, koje je, štaviše opet
  pretpostavka važenja za sve buduce tekovine.
  (Fink.198915)

36
Osnovni filozofski termini za oblast uvod u
filozofiju

• Bitak ili bivstvovanje ( grc. e??a? lat. esse)
  sve što jeste, predmet filozofije, ono što je sve
  i ništa, što izmice našoj spoznaji tako da se na
  pitanje šta je bitak uvijek odgovaralo bicem(
  kako je naglasio Hajdeger) koje je trebalo da
  bude suština sveg što jeste, tako da se sad
  treba suociti sa zaboravom bitka
• njem. sein-tri znacenja koja proizlaze iz
  promjene glagola sein-živjeti, izrastatati,
  prebivati)
• Bice ili bivstvujuce ( grc. t? ?? )ono što
  jeste
• Bit (lat. essentia) ono što cini to što jeste
  tim što jeste, ono trajno, vjecno nepromjenljivo,
  sve do okreta u savremenoj filozofiji gdje je
  egzistencija primarnija i ona odreduje esenciju.

37
Literatura

• Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann.2001.
  Atlas filozofije. ZagrebGolden marketing.
• Heidegger M. 1996. Kraj filozofije i zadaca
  mišljenja. Zagreb Naprijed
• Poper K. R. 1993. Otvoreno društvo i njegovi
  neprijatelji. Beograd BIGZ
• Lenk H. 1991. Izmedu teorije znanosti i društvene
  znanosti. Sarajevo Logos
• Fink E. 1989. Uvod u filozofiju. Beograd Nolit
• Hegel.1987. Enciklopedija filozofijskih znanosti.
  Sarajevo Logos
• Adorno T. 1986. Filozofska terminologija /Uvod u
  filozofiju, Sarajevo Etos
• Hajdeger M. 2003. Putni znakovi, Beograd Plato
• Hajdeger M. 1982. Mišljenje i pevanje. Beograda
  Nolit
• Jaspers K. 1967. Filozofija egzistencije /Uvod u
  filozofiju. Beograd Prosveta