Podrijetlo i talo

1

• Podrijetlo i taložni okoliši neogensko-kvartarnih
  turbiditskih taložina u Hrvatskoj
• Tomislav Malvic
• 24. svibnja 2013.

2
Uvodne postavke

1. Turbiditi i rezultati njihova djelovanja jedan su
   od cestih mehanizama prenošenja i taloženja
   klasticnoga detritusa tijekom gotovo cijele
   povijesti Zemlje, a nastaju naravno i danas.
   Posebnost njihova djelovanja je lako
   prepoznatljiva bocna i okomita izmjena
   turbiditskih i bazenskih sedimenata koji ukazuju
   na izmjene aktivnih epizoda te razdoblja
   mirnoga taloženja u tim prostorima.
2. U Hrvatskoj postoje dva prostora s vrlo lijepim
   zapisima taložina nastalih djelovanjem turbidita
   u jezerskoj i marinskoj sredini tijekom neogena i
   kvartara. To su hrvatski dio Panonskoga
   bazenskoga sustava u Sjevernoj Hrvatskoj te
   Padske depresije u Sjevernom Jadranu.
3. Svaki od tih prostora obilježen je drugacijim
   podrijetlom klastita, tj. zemljopisnim smještajem
   izvorišnih podrucja, te mehanizmima kojima su
   preneseni i istaloženi. Takoder oba imaju svoje
   posebnosti glede paleooblika taložnoga prostora,
   dužine transporta, litologije nastale u razdoblju
   neogena i kvartara te litostratigrafske podjele
   tih taložina.
4. Oba navedena sustava mogu se smatrati tipskima za
   opis nastanka turbidita na blagim podmorskim
   padinama pod snažnim utjecajem klimatskih
   promjena (Sjeverni Jadran) te u izduženim
   prostorima dugotrajnih brakicnih jezera koja su
   se postupno smanjivala i osladivala (Panonski
   bazenski sustav).

3
Slika 1 Analizirani prostori s turbiditskim
taložinama
4
Sjeverni Jadran

• Prostor Jadranskoga bazena podijeljen je na
  nekoliko depresija razlicite starosti obzirom na
  pocetak njihova otvaranja i taloženja unutar njih
  (PRELOGOVIC KRANJEC, 1983).
• Miocenske depresije su nazvane Dugootocna,
  Južnojadranska-albanska te Moliška.
• Pliocenske se zovu Venecijanska, Padska,
  Marche-Abruzzi, Srednjojadranska, Bradano te
  Jadransko-jonska. Najvece su površinom Padska i
  Južnojadransko-albanska.

Slika 2 Prostor Jadranskoga bazena podijeljen na
miocensko-pliocenske depresije
5
Sjeverni Jadranglavne promjene paleogeografije
na prijelazu iz pliocena u pleistocen

• Današnji prostor Jadranskoga mora uglavnom je
  oblikovan granicama taložina koje su nastajale
  tijekom kvartarnih oledbi i meduoledbi.
• U odnosu na kvartar, tijekom pliocena marinski
  prostor je uglavnom pokrivao vecu površinu i to
  posebice u podnožju Alpi.
• Kvartarne oledbe i opce snižavanje razine mora
  najjace su se odrazili u podrucju Sjevernoga
  Jadrana, koje je i danas batimetrijski plitko, te
  su kontinentalni (rijecni) taložni okoliši bili
  dominantni u tom prostoru.
• Prosjecno je tijekom takvih razdoblja delta
  rijeke Po mogla progradirati i 200 km prema
  istoku.

Slika 3 Prostor Jadranskoga bazena tijekom
donjega pliocena
6
Sjeverni Jadranu pliocenu (5,332-2,588 mil.
god.)

• Oblikovanje Jadranskoga bazena zapocinje krajem
  miocena (prije oko 6 mil. god.). Dva su dogadaja
  obilježila mediteranskih prostor (a) velika
  glacijacija u podrucju Antarktike i spuštanje
  globalne razine mora za 50 m (b) prekidanje
  morske veze Mediterana i Atlantika kroz
  Gibraltar.
• Rezultat je taloženje iznimnih kolicina evaporita
  (pa i u Jadransko-jonskoj depresiji) te redukcija
  površine Mediterana za oko 50 . Taj dogadaj je
  poznat pod nazivom Mesinska kriza saliniteta
  (npr. VESELI, 1999).

Slika 4 Rasprostranjenost mesinskih naslaga
gipsa, evaporita i anhidrita u Zapadnom
Mediteranu (http//records.viu.ca/earles/messinia
n-crisis-apr03.htm, 8. XI. 2010.)
7

• Krajem mesinijana veza s Atlantikom je ponovno
  uspostavljena i tijekom donjega pliocena
  zapocinje taloženje u Jadranskom bazenu kakvo
  poznajemo i danas.
• Taložine donjega pliocena u hrvatskom dijelu
  Sjevernoga Jadrana uglavnom su (ako ne i potpuno)
  pelitne, bogate foraminiferskim vrstama (npr.
  KALAC, 2008 CITA RYAN, 1971 THUNEL, 1971).
  Prema njima je rekonstruirana topla klima te
  dubina koja odgovara dubljem, otvorenom prostoru.
  Gornjopliocenske taložine pokazuju smanjenje
  broja vrsta, a povecanje kolicine planktonskih
  foraminifera, kao rezultat pocetka opcega
  zahladnjenja i prve glacijacije na prijelazu u
  kvartar (biber).
• Pliocenske taložine su opcenito znatno deblje na
  zapadu Sjevernoga Jadrana, negoli na istoku,
  zahvaljujuci tektonici, tj. bržem spuštanju toga
  dijela bazena, tj. uglavnom Padske depresije (RIO
  et al., 1997), te blizini izvora
  psamitsko-pelitnog detritusa (Alpe).
• Litologija
• U podini su pronadeni eocenski karbonati, kao
  post-platformski sedimenti (JKP-a), ali opcenito
  dominiraju kredni karbonati (vapnenci i dolomiti)
  klasicnoga razvoja JKP-a.
• Pliocenski sedimenti su gotovo u cijelosti
  pelitni, posebice prema istoku, tj. to su
  hemipelagicki lapori, glineni lapori.

8
Sjeverni Jadranu kvartaru (pleistocen,
2,588-0,0117 mil. god.)

• Pleistocenska epoha (2,588-0,0117 mil. god.)
  obilježena je brojnim klimatskih promjenama
  vezanim uz šest oledbi. Uz promjenu klime i živih
  oblika, one su uzrokovale i promjenu
  paleogeografije. Tako su pleistocenski sedimenti
  svojim sastavom i prostiranjem izravno posljedica
  taloženja naizmjence u hladnoj, umjerenoj i
  toploj klimi. Stoga je paleogeografski isto
  mjesto unutar Jadranskoga bazena kroz vrijeme je
  moglo predstavljati kako otvorenu morsku padinu,
  tako i klasican šelf ili pak plitki litoral.

Slika 5 Granice Jadranskoga mora tijekom virma
(lijevo) i holocena (desno). Prema CORREGIARI et
al., 1996 VELIC MALVIC, 2011.
9

• Litologija
• Iznimno drugaciji litofacijesi od pliocenskih,
  jer su ceste sekvencije krupno pelitnih i
  psamitskih cestica, tj. silta i pijeska. One su
  uklopljene unutar glina, glinovitih lapora, a u
  najdubljim dijelovima i lapora.
• Kompakcija je na granici konsolidiranosti, pa
  dublji intervali ju mogu doseci. Debljine
  taložina pleistocenske epohe mogu biti i 1500 m,
  što upucuje na spuštanje cijeloga prostora, te
  ceste transgresije zbog izmjena hladne, umjerene
  i tople klime.
• Taložni prostor uglavnom je tijekom vremena
  predstavljao izmjenu plitkoga litorala i šelfa,
  pa cak i padine prema prostoru Srednjega Jadrana.
  
• Granica prema pliocenu može biti i diskordantna,
  dok je litološki ona obilježena u hrvatskom
  dijelu pojavom prvih pjeskovito-siltnih
  sekvencija koje približno prate
  kronostratigrafsku granicu pliocena i pleistocena.

Tablica 1 Približni vremenski rasponi šest
glacijala u alpskome podrucju (iz VELIC
MALVIC, 2011) Granica pliocena i pleistocena je
na približno 2,588 mil. god.
10
Sjeverni JadranLitostratigrafija kao odraz
dominantne litologije tijekom vremena

• Pliocenske i pleistocenske taložine Sjevernoga
  Jadrana prvobitno su se detaljno razlucile u
  talijanskom dijelu Padske depresije. Tadašnja
  podjela obuhvatila je pliocenske i pleistocenske
  litofacijese. I tu se primjecuje dominacija
  pelitnih facijesa tijekom pliocena (bocni
  ekvivalent izražen kao formacija Santerno, koja
  može biti i jedina izdvojena jedinica).

Tablica 2 Talijansko i prethodno hrvatsko
nazivlje taložina u Sjevernom Jadranu (od okoliša
JKP-a do Padske depresije).
11

• Hrvatska nomenklatura pliocena i pleistocena nije
  bila temeljena na tipskim lokalitetima otkrivenim
  kasnijim dubokim bušotinama, vec površinskim
  izdancima eolskih taložina pleistocena (otok
  Susak) pa je nacinjena nova. U njoj se može
  ocekivati da ce i za miocensko-paleocenske
  vapnence koji su taloženi u vrijeme izdizanja
  JKP-a biti opisan novi tipski lokalitet ili u
  podrucju Istre ili na uzorcima iz dubokih
  bušotina.

Izdvojeni clanovi koji još cekaju svoje
imenovanje prema tipskim lokalitetima
(MARIC-ÐUREKOVIC, 2011). To su (od
najstarijega) Clan A taložine distalne
podmorske lepeze, Clan B proksimalni dio
podmorske lepeze i rampe, Clan C prodeltni i
deltni taložni okoliš.
Slika 6 Hrvatsko litostratigrafsko nazivlje
taložina u Sjevernom Jadranu (od okoliša JKP-a do
Padske depresije VELIC MALVIC, 2011)
12
Opci donos materijala u Jadran tijekom gornjega
kvartara(holocen, 0,0117-0,0 mil. god.)

• Holocen (od prije 11 700 god.) možemo smatrati
  vremenom kada se konacno oblikovalo Jadransko
  more i to tijekom flandrijske transgresije (koja
  se dogadala prije 10 000-5000 g. ovisno o
  podrucju).
• To je ujedno glavno obilježje zadnjega
  interglacijala, koji traje i danas. Stoga se
  današnje vrijednosti donosa materijala u
  Jadransko more (pa i bazen) mogu uzeti kao
  okvirne kroz cijelo vrijeme te meduoledbe.
• Zapadna obala cijeloga Jadrana
• Zbog znatno vecega drenažnoga radijusa (površine)
  te podalpske nizine, ta obala uvijek je
  predstavljala znatno veci izvor materijala od
  istocne obale.
• Monotonost obale (nerezvedenost) omogucila je
  prijenos deltama desetcima kilometara na šelf.
• Prema mjerenjima tijekom približno zadnja dva
  desetljeca (CATTANEO et al., 2003 FRIGNANI et
  al., 1992 MILIMAN SYVITSKI, 1992 SORGENTE,
  1999) donosi detritusa sa zapadne obale Jadrana
  iznose
• Istocno apeninske rijeke 32,2 x 106
  tona/godišnje,
• Rijeka Po 15x106 t/god.,
• Istocno alpske rijeke 3x106 t/god.,

13

• Istocna obala cijeloga Jadrana izvori
  detritusa
• Heterogenost obale (razvedenost, Dalmatinski tip
  obale). Litoralno podrucje je dominantno, šelf se
  razvija vrlo daleko od obalne linije. Sve to
  utjece na kolicinu i razdiobu detritusa
  taloženoga u moru
• Istocna obala je obilježena izduženim Dinaridima
  s vrlo uskim drenažnim podrucjem te malim iznosom
  erozije.
• Rijeke na toj obali vrlo su kratke, te mogu
  erodirati najvecim dijelom karbonatni detritus.
• Morfologijom obale i priobalja taložni okoliši su
  vrlo ogranicenoga prostiranja, cak i najveci od
  njih poput delte rijeke Neretve.
• Posljedicno, debljine pliocensko-kvartarnih
  taložina (deltnoga i marinskoga podrijetla) ne
  prelaze nekoliko stotina metara i to samo
  mjestimice.

14
Slika 7 Regionalne drenažne linije okolo
Jadranskoga mora te neke najvece rijeke (BALIC
MALVIC, 2013)
15
Slika 8 Paleogeografski položaj paleodelte
Neretve, pripadajuce taložine i sekvencijska
rekonstrukcija (BALIC MALVIC, 2013)
16
Hrvatski dioPanonskoga bazenskoga sustava (HPBS)
Slika 9 Položaj PBS-a i hrvatskoga dijela unutar
njega te podjela HPBS-a na depresije
17
Transpresijska i transtenzijska razdoblja u
HPBS-u (baden 16,4-0,0 mil. god.)
Transpresijska i transtenzijska razdoblja u
HPBS-u Regionalni, prvi transtenzijski dogadaj u
HPBS-u zapoceo je u badenu (CORIC et al., 2009
MALVIC VELIC, 2011), tj. tijekom 16,4-13,0 m.
g. (sve vremenske skale su dane prema tablici HAQ
EYSINGA, 1998). Taj tektonski dogadaj bio je
regionalni unutar cijeloga PBS-a s dominacijom
strike-slip pokreta i taloženja unutar takvih
prostora. U HPBS-u je vecina današnjih brda i
planina ostala vjerojatno dijelom iznad razine
mora (VRBANAC, 2002a) iako su apsolutno bile niže
negoli danas. Izvor klasticnoga detritusa tijekom
badena pa i sarmata (13,0-11,5 m. g.) bile su
siliciklasticne stijene podine ili
koralinacijeski i briozojski grebeni miocena,
taloženoga aluvijalnim lepezama (npr. MALVIC,
2012). To razdoblje završava najmladim badenskim
sedimentima koji su u vecem dijelu PBS-a (u
HPBS-u sigurno) predstavljeni sitnozrnastim
pješcenjacima, siltitima, vapnencima i kalcitnim
laporima (npr., PAVELIC, 2002), sve plitkomorskim
i regresijskim taložinama.
Slika 10 Vremenske skale i glavni tektonski i
taložni dogadaji u HPBS-u (MALVIC VELIC, 2011)
18
1. transtenzija (16,4-13,0 mil. god.)
Tablica 3 popis badenskih vrsta foraminifera
koje ukazuju na razlicite okoliše (MALVIC, 2003)
Slika 11 Prikaz tipicne aluvijalne lepeze kakva
je tijekom badena postojala u HPBS-u. A- primjer
paleozojskoga ili mezozojskoga uzdignuca (buried
hill), B geološki shematski profil kroz takav
prostor, C razdioba poroznosti u takvom
prostoru (prema MALVIC, 2003, 2006 MALVIC
VELIC, 2011).
19
1. transpresija (sarmat 13,0-11,5 mil. god.)
Prva transpresijska faza odvijala se u sarmatu
(13,0-11,5 m. g.) te u pojedinim dijelovima
HPBS-a i u donjem panonu (11,5-9,3 m. g.).
Sredina je još uvijek marinska, uz taložine koje
ukazuju na sveopcu regresiju te opadanje
kolicine aluvijalnih sedimenata (npr. RÖGL
STEININGER, 1984 KOVAC et al., 1997 PAVELIC,
2001 VRSALJKO et al., 2006). Redukcijom te
iznimnom evaporitnom sedimentacijom u rubnim
dijelovima PBS-a (današnja Poljska i Rumunjska),
u sarmatu dolazi i do pada salineta, kao uvod u
stvaranje brakicnih sredina tijekom panona i
posebice ponta (npr. MALVIC, 2006).
20
2. transtenzija vrijeme turbidita (panon-donji
pont 11,5-6,3 mil. god.)
Druga transtenzijska faza odvijala se u brojnim
dijelovima HPBS-a vec u donjem panonu (11,5-9,3
m. g.), a u cijelome tom prostoru u gornjem
panonu (9,3-7,1 m. g.) te donjem pontu (7,1-6,3
m. g.).
Nova transgresija
Slika 12 Primjer karata debljine
badensko-sarmatskih (lijevo) i donjopanonskih
(desno) taložina u Bjelovarskoj subdepresiji
(MALVIC VELIC, 2011 MALVIC, 2012) koja
pokazuje ponovno taloženje u ranije
izdignutim/erodiranim prostorima (žuto)
21
2. transtenzija regionalni izvor materijala
Taloženje je obuhvatilo brojne, uzastopne
(sukcesivne) turbiditne dogadaje, koji su unosili
materijal u HPBS te ga prenosili prema I i JI.
Radilo se o mehanizmu koji je obuhvatio tektoniku
rampe te gravitacijsko urušavanje nagomilanog
materijala na uzvišenom dijelu takve
strukture. Velika vecina takvoga materijala bila
je prenašana iz Istocnih Alpi kao izvornišnoga
podrucja, snažnoga izdizanja te erozije i
denudacije. Posljedica je taloženje bazenskih,
pelitnih litofacijesa (uglavnom kalcitnoga mulja)
tijekom mirnih razdoblja te psamitskih i
krupnijih pelitnih cestica (pijeska i silta).
Slika 13 Shematska paleogeografska
rekonstrukcija na granici Savske depresije i
Bjelovarske subdepresije na kraju panona, te
pravci širenja turbidita (VRBANAC et al., 2010)
22
Slika 14 Regionalni izvori materijala u PBS-u i
smjerovi transporta
23

• Regionalni izvor materijala na primjeru lokalne
  strukture Kloštar
• Smjer turbiditnih tokova bio je tako
  paleogeografski i tektonski odreden, posebice
  lokalno. Na regionalnoj skali pratio je pružanje
  Savske depresije, tj. ostalih depresija HPBS-a.
• Struktura Kloštar obilježena je velikim rasjedom
  aktiviranim na granici panona i ponta, cija
  aktivnost je spustila prostor uz Moslavacku goru,
  tj. sjeveroistocni dio strukture. Tada su dna
  takve strukture, odnosno manji strike-slip
  prostori postali mjesta taloženja najkrupnije
  frakcije (Tb) iz turbiditnoga toga (Tb-Te), te
  mjesta nastanka najpropusnijih taložina, kasnije
  pješcenjaka.

Slika 15 Primjer toka turbidita unutar strukture
Kloštar tijekom donjega ponta (NOVAK ZELENIKA et
al., 2013)
24
2. transtenzija Lokalni izvor materijala

• Utjecaj regionalnih paleomorfoloških uzdignuca
  tijekom gornjega miocena na donos detritusa
• Nije moguce odrediti kolicine koje su lokalnim
  transportom (reda velicine nekoliko do desetak
  km) prenašane u depresije unutar HPBS-a
• Moguce je logicno pretpostaviti da je on
  postojao
• Moguce je logicno pretpostaviti, prema
  paleorekonstrukciji, da su ukupne površine takvih
  gora iznad razine jezera bile male (reda velicine
  nekoliko desetaka km2)
• Slijedi da je tu razvoj taložnih okoliša bio
  ogranicen na male aluvijalne lepeze
• Ukupni donos time je iznosio zanemarivu kolicinu
  ukupno prenešenoga detritusa
• Kolicinski nije moguce razdvojiti detrituse iz ta
  dva izvora
• Kvantitativno je moguce tražiti mineralošku
  razliku u jezgama, ocekujuci da mjesta s
  prevladavajucim lokalnim donosom imaju veci udjel
  nerezistentnih minerala.

25
Slika 16 Moguci položaj paleogeografskih
uzvišenja unutar HPBS-a tijekom gornjega miocena
te moguci smjerovi lokalnoga transporta
aluvijalnim lepezama (NOVAK ZELENIKA et al.,
2013)
26

• Problem paleogeografske rekonstrukcije gora u
  gornjem miocenu
• Danas samo dvije planine dosežu oko ili nešto
  više od 1000 m (Medvednica i Papuk)
• Treba imati na umu da je njihovo znacajno
  izdizanje posljedica najmlade, 2. transpresijske
  faze (neotektonske), što znaci da su vrlo
  vjerojatno tijekom miocena sve bile niže negoli
  su to danas
• Kako su dubine badenskoga mora (dublje od 500 m)
  te panonsko-pontskih jezera (dublje od 200 m u
  najdubljim dijelovima) tek pretpostavljene,
  ostaje otvoreno kada su neke od njih bile otoci
  ili tek plitka podvodna uzvišenja.
• Izdanci , recimo panona i ponta, na današnjim
  rubovima tih gora ne ukazuju jesu li na tjemenu
  takvih brda oni erodirani ili nisu niti taloženi.
  Recimo to je problem rekonstrukcije Moslavacke
  gore.
• Stoga je mineraloški koncept analize jezgara vrlo
  važan, naravno uz dovoljan broj uzoraka. Cak i
  tada se može pojaviti problem razlikovanja
  izvorišta, jer npr. facijes Tb (srednjozrnati
  pješcenjak) je uglavnom uniformna sastava tijekom
  cijeloga gornjega miocena.
• Primjer strukture Kloštar ukazuje na udjel kvarca
  82-60 , te fragmenata karbonata, šista, gnajsa i
  granita (18-40 ) gdje nije moguce razluciti
  petrografski sastav podrijetlom iz planina poput
  Istocnih Alpi i Moslavacke gore jer su obje
  stijenski vrlo nalik.

27

• Ipak, zbog blizine može se rekonstruirati dvojak
  transportni put (npr. NOVAK ZELENIKA et al.,
  2013)

Slika 17 Karta ss/sh donjopontskoga ležišta
polja Kloštar s rekonstrukcijom smjera donosa
detritusa (NOVAK ZELENIKA et al., 2013)
28
2. transpresija (gornji pont-kvartar 6,3-0,0
mil. god.)

• II. transpresija
• Razdoblje, gornjega ponta, pliocena i kvartara.
• Obuhvaca nekoliko važnih dogadaja za ležišta
  ugljikovodika
• Nakon kompakcije, uglavnom tijekom gornjega
  ponta, inverzija brojnih strike-slip struktura
  te oblikovanje antiklinala s pješcenjackim
  ležištima
• Migracija ugljikovodika nakon dosizanja zrelosti
  maticnih stijena u tako oblikovane zamke
  (kvartar).

29
Hrvatski dio Panonskoga bazenskoga
sustavaLitostratigrafija kao odraz dominantne
litologije tijekom vremena
Slika 18 Korelacija katova, podkatova,
litostratigrafskih jedinica i taložnih
megaciklsua u Dravskoj depresiji (iz MALVIC,
2012 prema VELIC, 2007 MALVIC, 2003 ŠIMON,
1980)
30
Slika 19 Korelacija katova, podakatova,
litostratigrafskih jedinica, taložnih megaciklusa
i tektonskih razdoblja u Savskoj depresiji (iz
NOVAK ZELENIKA et al., 2013 prema VELIC, 2007
ŠIMON, 1980)
31
Slika 20 Korelacija katova, podakatova i
litostratigrafskih jedinica u cijelom prostoru
Dravske depresije (iz MALVIC CVETKOVIC, 2013
prema JUHÁSZ, 1998 KORPÁSNÉ-HÓDI, 1998 VELIC,
2007 ŠIMON, 1980)
32

• Pregled postavki modela turbidita i jedinica koje
  odreduju te naslage
• Ovaj prikaz temelji se na velikom broju
  publiciranih izvora koji opisuju
  litostratigrafske jedinice u rangu formacija i
  clanova te litološki sastav i turbiditsko
  podrijetlo u HPBS-u
• Granice formacija utvrdenih na podrucju HPBS-a su
  vecim dijelom približno sinkrone (smatra se da su
  taložene na širem podrucju u vremenskom razdoblju
  koje je trajalo 103-104 godina)
• Regionalni EK-markeri opisani unutar naslaga
  HPBS-a ne mogu se baš uvijek utvrditi na EK
  dijagramima, ali cesto mogu. EK-marker koji je
  moguce pratiti na gotovo cijelom podrucju
  depresija je npr. Z. Dio njih na pojedinim
  mjestima mogu biti zamijenjeni erozijskim ili
  tektonsko-erozijskim diskordancijama. Ovisno o
  dubini i vrsti taložnog okoliša, te intenzitetu
  tektonskih pokreta za vrijeme i nakon taloženja,
  ovisilo je hoce li EK-marker ostati sacuvan
• Od posebnog znacenja su dvije formacije unutar
  gornjeg miocena nazvane formacija Ivanic-Grad i
  Kloštar Ivanic. Obje predstavljaju monotonu
  izmjenu pješcenjaka turbiditskoga podrijetla
  (ujedno i najveca ležišta ugljikovodika u HPBS-u)
  i bazenskih lapora. Rezultat su taloženja u
  jezerskim okolišima turbiditnim tokovima.
• Kako je litološki sastav jedini kriterij za
  izdvajanje litostratigrafskih jedinica, postoji
  mogucnost objedinjavanja tih dviju formacija. U
  Dravskoj depresiji primjeren naziv bio bi
  formacija Drava (VRBANAC, 2002b,c MALVIC
  CVETKOVIC, 2013), a u Savskoj depresiji formacija
  Sava (VRBANAC, 2002b,c).

33
Literatura 1. dio
Balic D., Malvic T. (2013) Pliocene-Quaternary
deposition and stratigraphy of the Neretva River
Mouth, example of the Croatian Adriatic Coast.
Geological quarterly. 57, 2, 233-242. Cattaneo
A., Correggiari A., Langone L., Trincardi F.
(2003) The late-Holocene Gargano subaqueous
delta, Adriatic shelf sediment pathways and
supply fluctuations. Marine Geology, 193
6191. Cita M.B. and Ryan W.B.F. (1972) The
Pliocene Record in deep sea Mediterranean
sediments. Times-scale and general synthesis,
Initial Reports DSDP, Washington. Correggiari
A., Roveri M., Trincardi F. (1996) Late
Pleistocene and Holocene evolution of the North
Adriatic Sea. Quaternario, 9 (2) 697704. Coric
S., Pavelic D., Rögl F., Mandic O., Vrabac S.,
Avanic R., Jerkovic L., Vranjkovic A. (2009)
Revised Middle Miocene datum for initial marine
flooding of North Croatian Basins (Pannonian
Basin System, Central Paratethys). Geol. Croat.,
62 (1) 3134. Frignani M., Langone L. (1991)
Accumulation rates and 137Cs distribution in
sediments of the Po River delta and the
Emilia-Romagna coast (north western Adriatic Sea,
Italy). Continental Shelf Research, 11
525542. Haq, B.U. Eysinga, F.W.B., eds.
(1998) Geological Time Table, Fifth Edi tion
(Wall Chart). Elsevier Science,
Amsterdam. Juhász, Gy. (1998) A magyarországi
neogén mélymedencék pannóniai képzódményeinek
litosztatigráfiája (Stratigraphy of Neogene
Formations from Deep Basin). In Magyarország
Geológiai Képzódményeinek Rétegtana (Stratigraphy
of Hungarian Geological Formation), edited by I.,
Bérczi Á., Jámor, printed by MOL Rt and MÁFI,
Hungary, pp. 517, ISBN 963 671 192 5.
34
Literatura 2. dio
Kalac K. (2008) Biostratigrafsko-kronostratigrafs
ka istraživanja pliocensko-pleistocenskih naslaga
u podmorju Jadrana s posebnim osvrtom na
klimatske promjene. Naftaplin, 45 (8) 104
p. Korpásné-Hódi, M. (1998) Medenceperemi
Pannóniai S.L. üledékes formációk rétegtana
(Statrigraphy of Pannonian Formations from
Marginal Basin) In Magyarország Geológiai
Képzódményeinek Rétegtana (Stratigra- phy of
Hungarian Geological Formation), edited by I.,
Bérczi Á., Jámor, printed by MOL Rt and MÁFI,
Hungary, pp. 517, ISBN 963 671 192 5. Kovac M.,
Barath I. Nagymarosy A. (1997) The Miocene
collapse of the Al pine-Carpathian-Pannonian
junction an over view. Acta Geol. Hung., 40
(3) 241264. Malvic T. (2003) Oil-geological
relations and probability of discovering new
hydrocarbon reserves in the Bjelovar Sag (in
Croatian and English). Ph.D. thesis, Faculty of
Mining, Geology and Petroleum Engineering,
University of Zagreb. Malvic T. (2006) Middle
Miocene depositional model in the Drava
Depression described by geostatistical porosity
and thickness maps (case study Stari
Gradac-Barcs Nyugat Field). Rud.-geol.-naft.
zbornik, 18 6370. Malvic T. (2012) Review of
Miocene shallow marine and lacustrine
depositional environments in Northern Croatia.
Geol. Quart., 56 (3) 493504. Malvic T. Velic
J. (2011) Neogene tectonics in Croatian part of
the Pannonian Ba sin and reflectance in
hydrocarbon accumulations. In New Frontiers in
Tectonic Research at the Midst of Plate
Convergence (ed. U. Schattner) 215238, InTech,
Rijeka. Malvic, T. Cvetkovic, M. (2013)
Lithostratigraphic units in the Drava Depression
(Croatian and Hungarian parts) a correlation /
Korelacija litostratigrafskih jedinica u Dravskoj
depresiji (hrvatski i madarski dio). Nafta , 64,
1, 27-33 .
35
Literatura 3. dio
Maric-Ðurekovic, Ž. (2011) Litofacijesne i
stratigrafske znacajke pleistocenskih naslaga
Sjevernoga Jadrana na temelju visokorazlucivih
karotažnih mjerenja. Disertacija, RGN fakultet
Sveucilišta u Zagrebu, 143 str., XXXI str.
pril. Milliman J.D., Syvitski J.P.M. (1992)
Geomorphic/tectonic control of sediment discharge
to the ocean the importance of small mountainous
rivers. Journal of Geology, 100 525544. Novak
Zelenika, K., Velic, J. Malvic, T. (2013)
Local sediment sources and palaeoflow directions
in Upper Miocene turbidites of the Pannonian
Basin System (Croatian part), based on mapping of
reservoir properties. Geological quarterly. 57
(1) 17-30 . Pavelic D. (2001)
Tectonostratigraphic model for the North Croatian
and North Bosnian sector of the Miocene Pannonian
Basin System. Basin Res., 13 (3) 359376. Rögl
F. Steininger F. (1984) Neogene Paratethys,
Mediterranean and IndoPacific seaways. Geol. J.
Spec. Is sue, 11 171200. Sorgente D. (1999)
Studio della sedimentazione attuale e recente nel
medio Adriatico attraverso luso di traccianti
radioattivi. Dissertation, University of
Bologna. Šimon J. (1980) Prilog stratigrafiji i
taložnom sustavu pješcanih rezervoara Sava-grupe
mladeg tercijara u Panonskom bazenu Sjeverne
Hrvatske. Dissertation, Faculty of Mining,
Geology and Petroleum Engineering, Zagreb, 56 p.,
82 enclosures. Thunel M. (1971) Grada
tercijarnog bazena u sjeveroistocnom dijelu
Jadranskog mora. Nafta, 22, 4-5, 275-434.
36
Literatura 4. dio
Velic J. (2007) Geologija ležišta nafte i
plina. Faculty of Mining, Geology and Petroleum
Engineering, University of Zagreb, 342 p. Velic
J. Malvic T. 2011. Depositional conditions
during Pliocene and Pleistocene in Northern
Adriatic and possible lithostratigraphic division
of these rocks / Taložni uvjeti tijekom pliocena
i pleistocena u Sjevernom Jadranu te moguca
litostratigrafska rašclamba nastalih stijena.
Nafta 62, 1-2, 25-38. Vrbanac B. (2002a) Facies
and facies architecture of the Ivanic Grad
Formation (late Pannonian) Sava De pres
sion, NW Croatia. Geol. Croat., 55 (1)
5777. Vrbanac B. (2002b) Contribution to the
debate on the stratigraphic classifi-cation
system and the importance of EK-markers in the
Sava Depression part 1 Prilog raspravi o
stratigrafskom klasifikacijskom sustavu i znacaju
EK-markera u Savskoj potolini (R. Hrvatska) dio
1.. Nafta, 53, 1, 39-44. Vrbanac B. (2002c)
Contribution to the debate on the stratigraphic
classification system and the importance of
EK-markers in the Sava Depression -part 2 Prilog
raspravi o stratigrafskom klasifikacijskom
sustavu i znacaju EK-markera u Savskoj potolini
(R. Hrvatska) dio 2.. Nafta, 53, 2,
65-70. Vrbanac B., Velic J. Malvic T. (2010)
Sedimentation of deep-water turbidites in main
and marginal basins in the SW part of the
Pannonian Ba sin. Geol. Carpath., 61 (1)
5569. Vrsaljko D., Pavelic D., Miknic M., Brkic
M., Kovacic M., Hecimovic I., Hajek-Tadesse V.,
Avanic R. Kurtanjek N. (2006) Middle Miocene
(upper Badenian/Sarmatian) palaeo ecology and
evolution of the environments in the area of
Medvednica Mt. (North Croatia). Geol. Croat., 59
(1) 5163.